Zvecnuo je zvončić na vratima kad je u prodavaonicu ušao visok, pitom mladić. Pozdravio je prodavača i krenuo prema biciklima poredanima do velikog prozora što gleda na drvored platana.
Prodavač, proćelav čovjek s očinskim crtama lica, pratio je izraz njegovih leđa, njegove nesigurne pokrete, pa mu prišao i ljubazno ga upitao traži li nešto konkretno ili samo razgledava.
Odgovorio je da bi zapravo kupio bicikl, ali da još nije odabrao. Pogled prodavača odmah je poletio prema žutom biciklu, srce mu se uzlupalo, a na rubovima čela pojavile mu se sitne kapljice znoja.
Sutradan mu je šef od srca čestitao što se 'riješio žutog bicikla' i napomenuo da će mu u kešu dati deset posto. Šefove riječi ispunile su ga nekim umorom koji do kraja dana nije prestao.
Posla nije bilo. Šetao je pokraj prozora i gledao pjege na deblima platana. Cestom su nečujno jurili auti, a kako bi prošao koji žuće boje, prodavaču bi se srce steglo. Mučit će ga to još cijeli tjedan dok opet sve boje ne postanu iste.
***
A.Z. Stolica foto: Sanjin Kaštelan
