Visok skoro dva metra, uvijek toplo obučen, jedino mu cipele tanke, proljetne. Nekad sjedi u kafiću, nekad na klupi pokraj, ozbiljan dok nekog ne vidi; onda se oduševi, raspriča. Tako se i meni jednom javio, pitao me gdje sam, kako ide. Mislim da me zamijenio s nekim, ali ja sam mu uredno sve odgovorio i od tada se pozdravljamo.
Jučer sam ga prvi put vidio u autu, u parkiranom starom mercedesu. Spustio je glavu da mi se javi, nasmijao se i pozvao me da sjednem. Nakon par prigodnih rečenica rekao mi je kako misli da Franjo Tuđman nije lopov, nego je pošteno zaradio novac od prodaje knjiga. Izrazio sam iskrenu sumnju oko toga, a on je dodao da se Franjina zbirka Svu tvoju ljubav prodala u više od deset milijuna primjeraka, i zaključao sva četvera vrata.
Gledali smo se kratko vrijeme u tišini, a onda me zamolio da mu dam deset kuna za kavu. Dao sam mu pare, a on mi je prijateljski stisnuo podlakticu i pustio me van. Okretao sam se za autom, stajao je i dalje parkiran.
