Strašno se prepao kad je nekoliko puta zalajao pas iz susjednog stana, ali se brzo pribrao. Vrata je otvorila mala starica i osmjehnula mu se. Rekao je da treba očitati mjerilo za struju i krenuo još nešto dodati, a ona ga je prekinula ponudivši ga pićem. U ruci je držao fascikl s papirima koje je još jučer skupio iz kutije za reciklažu.
Sjedili su za stolićem u kuhinji i pili umjetan narančin sok. Kako je starica bila očito slabovidna, on je slobodno pogledom prekopavao po stanu, a ona je pričala: Kod ovih susjeda mađarska vižla. Ista ko i kod nas šta je bila, ista! Jednu noć pasi je iskidali... Svi smo plakali za njon. Živa je ona bila još ujutru, al nije više bila za ozdravit i ćaća je tako odvede nakraj sela, čoviku jednon da je ubije.
Kad prošla i godina dana (mene je mater vadit angine vodila) u šumi iza bolnice... Eto ti nje! Vižla naša! Mater nije virovala, a onda je po ožiljcima poznala i kući je vratili. Ko zna kako je ona jadna priživila i di je tu godinu bila...!
