Kad su ušli u tunel, opet je krenuo zbrajati što je sve zaboravio. I kako bi se nečeg novog sjetio, činilo mu se kao da je tu stvar upravo spasio od poplave. U mislima je prešetavao cijelu kuću, vrt, garažu i tražio što je još ostalo.
Otvarao je ormare, prebirao alat, precizno i polako motrio policu po policu i, kad mu se najednom učinilo da je nadomak nečem važnom, autobus je izašao iz tunela i snop danjeg svjetla prekinuo mu je potragu.
Nakon zasljepljenja, pribrao se, i po prvi put u životu ugledao more – veliku, plavu uvalu. Izgledala je kao raj, kao onaj pravi, pravcati raj, gdje se ode tek kad sve završi.
