Tvoji topli organi nježno se premještaju po tijelu koje je natopljeno od kiše. Isparila si i opet se vratila u svoje staro stanje. Isparila si, a opet bi rado željela hladan komad teške ilovače pored kojeg ćeš se precizno smjestiti, kao onda kada si slučajno pala u kao korito lijepu grabu.
Svi tvoji pijano i ludo teturaju ulicom, a onda se zajedno susrećete u kući. Njima lica vise, a tvoje je zategnuto kao poslije plastične operacije. Iz njihovih džepova ispada novac, a ti nemaš ni za kruh. Tražiš nekoga za lijek, ali to je laž. Tebi ne treba lijek. Tebi baš nikada, nikada ne treba za lijek. Izlaziš na kišu, ali odjednom prezireš svaku mokrinu.
