Od vrućine je djevojčica bila nervozna. Dok su spavale, sinoć, u malom pansionu u centru grada, čula je nekoga kako se uvlači u krevet njezine majke. Ili je zamislila da je ušao jer kasnije nije čula ništa osim blijedog zvuka ljetne kiše.
Majka je energično gazila po crvenoj prašini i govorila kako je gluha, gluha. Djevojčica je šutke hodala za njom i zamišljala lutke koje će joj kupiti po povratku iz svetišta. Potom je usporila, i klonula od umora obgrlila jedan glomazni glatki kamen. Kada je ponovno stala na noge, majka je već bila odmakla. Iz grla joj se omaklo nekoliko nerazgovijetnih krikova, ali majka se nije osvrtala, žureći na vrh gdje joj je Bog trebao popraviti uši.
Kad je sunce malo minulo, nova tura turista-vjernika krenula se uspinjati na brdo. Neka debela žena zlobno je rekla: "Netko se otarasio djeteta." Djevojčica se nije okrenula. Baš kao i njezina majka bila je gluha, gluha.
