Primaknuo se bliže i pogledao joj ruke. Bile su pune sitnih ljubičastih ožiljaka nastalih štipanjem. Uhvatio ju je za prste desne ruke i poveo tmurnim hodnikom koji se račvao na brojne uske prolaze. Prelazili su iz prostorije u prostoriju dok se napokon nisu našli oči u oči s njezinom majkom.
"Ne osjećam bol", rekla je s pritajenom nelagodom.
Majka se nije mogla suzdržati. Prišla je toliko blizu da su mogle jedna drugoj osjetiti dah i užarenim vrškom cigarete probušila rupu u njezinoj majici.
Vrisnula je. Potom se krenula gušiti.
"Dođi", rekao je i izveo ju iz zgrade. Hodali su kroz bolnički park tražeći slobodnu klupu. Kada se ispred njih ukazala velika, zgusnuta vrba, razgrnuo joj je grane i uveo ju unutra.
Legli su, tražeći ono malo riječi što su imali da izgovore, gledajući neku upornu pticu kako se pokušava probiti unutra.
***
Ružica Aščić
foto: Marko Umičević
