Na noćnom ormariću, davno ofarbanom u pastelno narančastu boju, zavibrirao je mobitel iz kojeg je krenula brza, dosadna melodija. Ekran je pokazao šest sati i trideset minuta. Starac ga je polako napipao, ugasio alarm, gestikulirao cimeru da nastavi spavati i sporo ustao iz kreveta. Brijao se dugo, promatrajući se u ogledalu, obukao odijelo i izašao iz staračkog doma.
Otpješačio je dvije ulice dalje i sjeo u park. Sat vremena je proveo gledajući djecu, a onda je uočio malu Romkinju od nekih pet godina i pozvao je k sebi. Ispočetka bojažljiva, ipak je prišla, a on je upitao može li joj nešto pokloniti. Kimnula je nesigurno glavom, a starac se osmjehnuo, iz džepa izvadio mobitel i pružio joj. Ona je, ne vjerujući, zadovoljno otrčala niz ulicu prema moru.
Starac je još neko vrijeme ozaren sjedio na klupi, a onda je ustao i krenuo šetati gradom. Djevojčica je cijeli taj dan primala pozive zbunjenih ljudi koji su zvali da čestitaju rođendan.
***
