Noćas je sanjao da se spušta s planine. Potom iz nekog neobjašnjivog razloga zastaje, veže oko sebe konope, tijelo prislanja uz planinu i osluškuje kako kamen diše. Prošlo je dovoljno vremena da padne noć, ali to se nije dogodilo.
Posjetile su ga sova i vrana i neka mrtva djevojka koja se smrznula na planini prije četiri godine. Narančasta boja neba pozivala ga je da raširi ruke i poleti, nježno se odgurujući kroz zrak i lijepe pamučne oblake.
Kada se probudio, bio je bunovan i znojan. Gledao je nježnu zoru kako se uvlači kroz prozor i osjetio tračak kajanja kako mu se mota po prsima. I njega je sve manje, pomislio je i spustio glavu natrag u jastuk. Uskoro ga možda uopće neće biti.
***
Ružica Aščić
foto:
Ivan Šaravanja
