Obje su ustale i krenule van u spavaćicama ne mareći za zimu što im je drvenila bedra i obraze. Starija sestra je pojurila u štalu i krenula smirivati nervoznu bijelu kobilu, a druga je s fenjerom koračala u mrak, do druge strane dvorišta, prema mjestu gdje su psi već napravili krug i uporno lajali na njegovo središte. Desna noga joj je pomalo klecala. Samo da ne bude čovjek, samo da ne bude njen čovjek – ako će tako sve završiti, bolje da ovo ne prestane.
Nije primijetila kad joj se sestra približila, čak ni kada ju je lagano uhvatila oko struka i rekla da odu u kuću, da je tako pametnije, da su se životinje zbog grmljavine uzbunile.
Pasi su nešto našli, odgovorila joj je mirnim glasom koji se miješao s vjetrom i nastavila dalje, sad već šepajući. Sestra je išla za njom, držeći joj još uvijek ruku oko struka.
***
A.Z. Stolica foto:
Hamed Saber
