Djeda nije pokosio snažan vjetar koji je izvijao limene krovove i razbacivao odlutalo granje po cesti. Obukao je odijelo, prešao četkom preko cipela i tako dotjeran krenuo je tražiti svoju ženu. Izgubljenu, dementnu, sitnu kao da se skupila u pranju.
Našli smo ga samog, gotovo sasvim blizu stana, s krvavom mrljom na nosu. Odmahivao je rukom tek s pola volje, ispijajući nešto purpurno, mirisno. Grana ga je zakačila dok se provlačio kroz grmlje u parku, na mjestu gdje je zadnji put našao ženu da drijema. Maločega se mogao sjetiti od ovog nezgodno vjetrovitog dana, ali pošao je kući, sasvim polako, nekako manje dotjeran, manje poletan.
***
Ružica Aščić
Foto: Marko Umičević
