Udarao sam u nju kao u mali dječji bubanj, sa strahom da joj ne polomim cijelo tijelo. Kada se primirila, pomislio sam da je ostala bez svijesti, no ona je opet počela cviliti i pomicati glavom s lijeva na desno kao da se nalazi u ružnom snu.
Digao sam ruke kao da se predajem, mada nitko u tome trenutku nije pomislio da sam kukavica ili osoba sklona odustajanju, i ona je ispuzala ispod mene.
Možda bih nasrnuo na nju da me pogledala dok se udaljavala, unio reda u ozlojeđeni nestašluk kojim je paradirala, ali njezina pojava postala je malena i mutna ubrzo nakon što je izišla iz dvorišta.
Dok sam s mučnom slutnjom promatrao kako izmiče u nepovrat, drugi su bili uvjereni da bježi.
***
Ružica Aščić
foto: Marko Umičević
