Zemlja (izbor)

Žene napuštaju tabor

(Ristin)

Pažljivo

zavezala sam

sjećanja

-

Izdajnička društva

dolazila su i odlazila

kako im se htjelo

-

uspravljala su me

i rušila

-

Srp je zablistao

dok sam vukla

prtljagu

Naš slabi dječak

mirno je čekao

na skijama

-

I on je podigao

svoj

ranac

i pažljivo

posložio

cjepanice na hrpu

-

Možda

je to učinio

S prtljagom u naručju

sjetim se

kad su naši dječaci

bili maleni

-

Tada smo se još selili

zajedno

hodali

po teškoj kiši

-

Držim slaboga

za ruku

Nila dugo može

hodati i sam

kao njegov brat

-

Voda mu prodire

kroz odjeću

koja potamni

borimo se

s vjetrom

da podignemo šator

-

Zatim ležimo

i čekamo

da kiša prođe

-

Odjeća

visi i suši se

A ja obrišem

šalice za kavu

krpicom

stavim ih

u veliki sanduk

-

Popipam

vrećicu s brašnom

srebrni broš

-

Navečer se

Ber-Joná jako sporo

budi

Sunce je grijalo

cijeli dan

A on mirno leži

Dok mu se misli

sasvim ne razbistre

-

Aslat sjedi i

sluša sobove

koji mirno pasu

u blizini našeg logora

-

Jedan je toliko pitom

da se prišulja

našem šatoru

gurka

tkaninu

a Ber-Joná

zareži na njega

A onda mi kaže

neka se glasam kao tetrijeb

-

Je li i njega mučilo

ovo sjećanje

-

Jednom

zavezala sam Aslata

uz jednu stijenu

Otišla dalje

brati močvarne jagode

-

Bilo mi je teško

pa sam skinula

hlače

zavezala nogavice

i u to trpala jagode

-

Puna marama i najmanja krpa

i uspjela sam zatvoriti

ranac

Prepun jagoda

Crna je lokva prodrla

iz mahovine

a voda je bila ledena

lijepo mi hladila vrat

-

Suri orao

pojavio se

crn na nebu

oka žutog

i crnog

-

U žutom oku

svijet se drukčije zrcalio

Ispružio je kandže

i survao se prema Aslatu

Ispustila sam jagode

i vrišteći potrčala

podignutih ruku

-

Gledala tu tešku

grabežljivicu kako se uzdiže

-

Sve je bilo kao i obično

osim te sjenke

-

A Nila

on se rodio prljavo bijel

-

Zgužvanog lica

bila je to sjenka

-

Prijateljica mi je stavila

to tanašno tijelo

na prsa

-

Ispružila je

te tanke ručice

i stavila svoje palčeve

u njegove šake

Ali on ih nije uhvatio

Samo je mirno ležao

ispruženih ruku

-

Vidjela sam kako mu nejako

srce titra

pod kožom

Vidjela sam sjenke

i nježni

prsni koš

-

Sve te sjenke

koje su grabile

njegova prsa

u ravnodušnoj igri

Sve te slabašne

meke dijelove sam vidjela

sve što je

popustilo u njemu

-

Sve to

što ga je

iznevjerilo

čim se rodio

-

Rekla sam:

Odnesi ga van

na zrak

moramo probuditi

njegov bijes

Hladnoća ih obično

razjari

-

I moja je prijateljica podigla

Nilu iz drvene kištre

-

Krhka mu je glavica

samo visjela

Noge se opušteno klatile

a glavica se zatresla

u njenom naručju

kad se spotaknula

u snijegu

Zatim sam dugo ležala

i gledala njegovo lice

-

Valovi su tonuli

i ponovno se uzdizali

široko čelo

jako razmaknute oči

-

Moje crte lica

koje su se uzdizale uzdizale

i mamine crte lica

-

Preko jagodica

obrva

Osjetila sam da se smiješim

-

Možda sam

uvijek tražila

tragove mame

izvan sebe

Selo Karesuando. Zima 1920.

(Ristin)

Puna su mi usta

Šveđaninovih prstiju

odjeća posvuda

po podu

-

A ja mislila

da je zbog mojih

bolnih zuba

liječnik došao

-

Tvrdim me alatima

izmjerio

učeni muškarci

u svakom kutu

Oštrom olovkom

koja grebe

prošli su

kroz mene

-

Shvatila sam da se

jedna niska pojava

ukazala

na njihovim papirima

Kraljevskom je tintom

nacrtana

čistokrvna životinja

-

Okovi

naše patnje

otkopčali su

pojas koji sam sama sašila

-

Grudi su mi visjele

njihovo gađenje sjalo

-

Vidjela sam

kako im se maleni nosovi

mršte

istovremeno su se

smijali

-

Prijateljica pored mene

brzo mi je navukla

suknju

A onda tiho prevela

njihovo pitanje

što radimo

kad imamo menstruaciju

-

Iza liječnikova ramena

župnik

-

Čula sam ga

kako kaže na finskom:

Njihovi muški toliko piju

da se bog rasplače, a

vrag nasmije

A sram je

pustio korijenje u meni

zbog moje tamne kose

i mojih

tamnih očiju

-

Ispred staje

drhteći su čekale

kćeri moje prijateljice

da na njih dođe red

za pregled

-

I izvukli su

mog jadnog Nilu

ne znam otkuda

Fotoaparat se uperio

prema njegovom

uznemirenom licu

dok nije samo

propao u zemlju

-

Gledala sam ih kako gaze

po njemu

teškim čizmama

Dovukli su

stolice i

sjeli na njega

-

Primijetila sam

koliko je narastao

više nije dijete

dok je tako stajao uvenuo

i nijem među njihovim

golim rukama koje

su ga dirale

-

Trebali bismo ga

odvesti u bolnicu

rekao je liječnik

i konačno me

tijelo poslušalo

-

Prišla sam

muškarcima

i izvukla njega slaboga

iz Šveđaninovih kandži

Nomadska škola. 1963.

(Lise)

Švedski je

jezik rastao

duž misli

-

Saamski je odavno

zaspao u tijelu

od srama

zbog patnje

-

Ugušen

zatvoren u sebe

Glas se kretao

jedva primjetno

bilo ga je gotovo nemoguće

maknuti

Švedska povijest

častohlepnih kraljeva

moćnih velikih naroda

podigla je cijeli razred

prema obožavanju

bliže obožavanju

-

Kao da naši

roditelji i mi

nikada nismo ni postojali

nikada nismo ništa

stvorili

Moje je srce vidjelo

jedno vladajuće tijelo

kako se uzdiže iz

svijeta tijela

-

Vladajuće tijelo

junaka

-

Nisam

odbacila

to sjajno

tijelo

Nisam bila ravnodušna

prema toj veličini

Poriv za prilagodbom

bio je jak

iskotrljao se iz grudi

-

Dok je pogled

vladajućeg

progrizao svoj put u moj život

ravno kroz moje vrijeme

-

Širom otvoreno

tijelo djeteta

koje već nekoliko godina

živi u kući

svojih vladara

Ušuškano

njihovim velikim

širom otvorenim dvoranama

Linnea Axelsson

Sa švedskog prevela Željka Černok.

Linnea Axelsson (1980.) književnica je i povjesničarka umjetnosti saamsko-švedsko porijekla. U književnosti je debitirala romanom Tvillingsmycket (2010.), a njezina epska poema Ædnan (2018.) dobila je književne nagrade Svenska Dagbladet i August za najbolju knjigu 2018. Nakon studija povijesti umjetnosti na Sveučilištu Umeå, Linnea je 2009. obranila doktorsku disertaciju na temu Louise Bourgeois i Rachel Whiteread. Živi u Stockholmu.