Revija malih književnosti, zemlja Hrvatska

Kao i prethodnih godina, uz Reviju malih književnosti: Hrvatska, objavit ćemo antologiju autorica i autora koji će gostovati na Reviji. Ovogodišnji lajtmotiv su ograničenja, a što o svemu tome kažu urednici i urednica antologije - Martin Majcenović, Vigor Vukotić i Miljenka Buljević - pročitajte u uvodnom tekstu iz antologije. U nastavku donosimo cjelovit tekst.

Budući da zločesta čestica mikroskopske veličine diktira život zadnje dvije godine, pojam „mala“ dobiva novu veličinu. Prisili nas da se, odsječeni i ograničeni, pogledamo u zrcalo, uvidimo i osvijestimo vlastite strahove, ali i otkrijemo poneko veliko zadovoljstvo. Književnost je jedno od njih, a Revija malih književnosti poligon je na kojem već 17 godina testiramo veliki učinak malog.  Sve te godine smo u Hrvatskoj predstavljali književnice i književnike iz zemalja i jezika koji su nam iz različitih razloga ostajali skriveni, a pandemija nam je skrenula pogled na domaću književnu scenu u kojoj vrijede ista pravila skrivanja. 

Književnost je navikla na ograničenja. Bez njih ona bi bila kao neizrečena misao, nikada prenesena na papir ili manifestirana u usmenoknjiževni oblik. Postojala bi u trenutku, a već bi idući trenutak zauvijek nestala, nikad verbalizirana niti izložena bilo kakvoj vrsti kritike, mišljenja, starenja i zaborava. Tijekom pandemije, lockdowna, djelomičnog lockdowna, iščekivanja godotovskog cjepiva i njegovih novih epizoda, potresa prvog, potresa drugog – jednom riječju tijekom „svega ovog“ s obaveznim zračnim navodnicima, netko je negdje pisao, a mi smo čitali. 

Od onih koje smo u to vrijeme čitali, pozvali smo deset autorica i autora različitih generacija, stilova, žanrova i statusa u našem malom književnom polju i dali im jedan zadatak u duhu vremena u kojem živimo – da napišu nove tekstove promišljajući i poigravajući se s nekim ograničenjem. Svaka autorica i svaki autor u ovoj antologiji odabrali su svoje, svoj vlastiti kamen spoticanja koji će ovjesiti oko vrata. Neka su vidljiva, neka su poznata samo njima. Ali sva su tu, prisutna svakodnevno, sada zabilježena na papir. Odgonetavamo ih u njihovim pjesničkim ciklusima, dnevničkim zapisima i kratkim pričama. 

Lovre Petrić pred nas stavlja ultimativni palindromski eksperiment, a Igor Rajki razvezuje oglas za prodaju stana kroz imperative. Vida Sever nam postavlja “pribor za mjerenje vremena” i svojom poezijom opipava sivu svakodnevicu. Monolog Krivčeve protagonistice nas vraća u sasvim obično ludilo obiteljskih odnosa, a priče Espija Tomičića u ludilo mladosti, ljubavi i tijela. Maja Urban dnevnički punktira važne utrke, a Josip Čekolj kroz snovite prizore ispisuje dva kolosijeka odnosa. Sana Perić pjesnički vrlo uspješno prevodi s jezika koje ne govori, a Lara Mitraković razmišlja o stvarima koje će je ubiti. Konačno, Marija Skočibušić stvara poeziju doslovno brišući riječi Dorte Jagić. 

Antologija Vrijeme misli nastala iz mišljenja ograničenja, nije spomenik pandemiji, niti je tematizira. Autorice i autori zastupljeni ovdje pišu dobro bez obzira na vremenske uvjete i vlastite granice. 

Urednici 

Program podupiru Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija. Publikacija 'Vrijeme misli' je tiskana uz financijsku podršku Zaklade ‘Kultura nova’. Tiskanje publikacije omogućeno je i financijskom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište Nacionalne zaklade.