Nadia Mifsud (izbor iz poezije)

U nastavku pročitajte izbor iz poezije Nadie Mifsud, objavljen u antologiji Odveć nježne riječi u prijevodu Vlatke Valentić. Više Nadijine poezije pronađite u spomenutoj antologiji.

Tako sam ti najdraža

tako sam ti najdraža
raščupane kose
kad mi nogama obujmiš struk
usne mi gibančice
obrazi kao sirovo tijesto
razvučeno, pa miješeno,
uštipci među tvojim zaigranim prstima...
tako si mi najslađa, sunašce,
rumena lišca razigrana od pjegica
prštava od hihota
a oči boje lješnjaka žudno
u mojim očima
na mojoj koži
traže odgovor na svako kako i zašto
kada i čemu
koje pitamo ja i ti i svijet

pogledaj bolje, milena,
možda vidiš gdje su mi se
duboko u očima pritajile
mrvice pretkinja
potraži još i vidjet ćeš
kako mi čelo šaraju
mnogobojne bajke
koje mi je baka nekoć
prela iz noći u noć
i ako mi još malo gricneš
bademaste obraze
možda naiđeš i na moju prabaku
kako umače kolačić u mlačan čaj
mumljajući si u bradu
uha napeta uza radioaparat
— jesam li ikad spomenula da imaš njezine oči?

Naša šutnja

Ovo je naša šutnja. Kroti buru riječi
koje neizušćene navru i uskovitlaju se svaki put
kad nam se pogledi sretnu. Raspleše snove.
Uljulja nam dah. Razdvoji noć od dana.
Tu nam je ubježište.

Pljusak

Pljusak prestane
i ovaj grad odjednom izgleda drukčije.
Miriše na mokri kamen.
Vlažnu tišinu
ne remeti
ništa osim jauka
mačića koji se sav
drhturav stisnuo
uz okvir vrata.
Čuje se kapanje vode,
kako otkucava u olucima.
Rešetke odušaka škripe nam pod nogama.
(Jednog ću ti dana ispričati
kako smo se kao djeca igrali
u bakinom podrumu
pa bi nas iz smijeha prenule
sablasti iz mašte.)
I tvoje oči
skrivaju stotinu priča.
Na svakom koraku
ramena nam se taru –
gladna su plesa.
Nalet vjetra zaljulja
viseće ulične svjetiljke
s jedne strane ceste
na drugu
i svjetlo se
s njima ljulja
u odrazu kaldrme –
nježno poput tvoga glasa.