Marin Bodakov

Tračnice

uletjela je kao ptica, čujem, pitala
je za svoje dijete
zvijezde pjegice bdjele su joj na leđima

       pričala je jedna turkinja, vlak...

veliki zeleni konac rukom je mjerila
i tamo vrijednica
i radi čuda – znaš ti majke

Objava fijaska

Gubiti dvojke, trojke;
moj partner da ih dobiva
sa četiri asa.

I druge fine sportove
volim. I druge energične sportove,
pogodne za rastanak i izdaju.

Sve moje poezije –
nacrt ostavke na poeziju.

Grebanje

Uopće se ne mogu sjetiti 
što su radila koljena,
odbljesak u trbuhu – moj ili tvoj je bio,
jesu li se micali prsti na nogama,
jesu li pucale vene...

... u vijugama uma samo komadići suhog špirita,
naprosto špirita.

Prije nego što se rodim

u ogledalu solunskog muzeja
vidio sam ledeni blok

nepoznati kipar je isklesao jedino
neugodni profil mladoga muškarca
i kovrče oko penisa

nema informacija
kakvi su mračni događaji odjednom blokirali
orkestraciju mramora

nema informacija o teškim,
nedovoljno samljevenim željama, koje su potaknule
proširenje aorte

unutar kamena

Izgubljeni 

1.
Ona slaže jastučnicu
i popravlja pokrivače
vrta

Samo krajičak mene je otkriven
Smrzava se moj nedorasli prijatelj
(3/4 imaginaran)

2.
Rujan je zaspao prije kraja knjige,
listopad se upiškio
poslije cmolji

Opet njušim mesarsku kuku
koju pripremaju za nas

Fragment. Balčik

...Je jako. – nastavlja moja kći.

Očigledno poezija nije pitanje ograničenog rječnika
(kao što smo vjerovali, dok nismo primijetili

borove žlijezde,
kolonade medenih vena
čipkaste osipe skladne fasade

na Moru)

Nacrt putovanja

Iz tihe fotelje
u primorskoj knjižari
raspuštam sve utvrde –
i bjelomorske eksplozije svjetlosti
razlistavaju svitak nad koljenima
voda odnosi slova i zimu.
Učtive statue, s nemirom po vratovima
kreću se zaneseno među rafovima –
i mramorna tkanina nagovještava
u bogatstvu krila, draga Silvija,
jedino spartansku liriku...

Prijevod: Ksenija Marković

MARIN BODAKOV rođen je 1971. u Velikom Trnovu. Godine 1994. završio je bugarsku filologiju na sofijskom sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Radio je kao urednik u časopisu Bugarski mjesečnik (1997-2000), a od 2000. radi kao urednik za književnost u tjedniku za kulturu, umjetnost i publicistiku Kultura. Redovni je asistent pri Katedri tiska i naklade na Fakultetu za novinarstvo i masovnu komunikaciju na spomenutome sofijskom sveučilištu. Od 2006. godine savjetnik je za pitanja u kulturi u kabinetu predsjednika Sabora Republike Bugarske. Autor je zbirki pjesama Djevičanstvo (1994), Keksi (1998), Objava fijaska (2002) i Anđeo u zoološkom vrtu (2008).