Kamelija Spasova

naslov

najskuplje isklesana
slova
su po nadgrobnim pločama
idu po lev*, lev i pedeset svako
cijena varira
prema agenciji
ili na kakve naletiš
izdubljuju ti ime
ne udubljuju se više
to je dovoljno
da te upozna Ona
svjedočanstvo da te je bilo
jer ti na kraju ono ostaje
zato su i pjesnici
nekrofili

(*lev – bugarska valuta)

pod crtom

još pri
posvećivanju
ritual i krsni list
sam poželjela

da sam ja napisala tu knjigu
sadržaj me se također dojmio
jasnoćom iskaza
sama realizacija
poredak i neke duhovite fraze

dugo sam tražila svoje ime
na koricama
ali umjesto njega krupnim je slovima urezano

autore smo zakopali pod crtom
okupljanje ožalošćenih
17:00 sati na 7 stranici

precrtano

pokidana i razbacana
na podu odjeća i knjige
listovi dnevnika
uz spavaćice
sve nešto nedostaje
kako god da ih složiš
namiještaš uređuješ
otpočetka oni su lišeni
i koliko god da ih popravljaš
ostat će nepopravljeni
osim toga su i hiroviti
nedosljedni
neoprezni
vrte se tamo-vamo
preskaču redove
paranoično živčane
od zapare se guše
i tebe će umiješati
za badava

zar takve stihove pišem?

hod

kad sam ogrebala
obje noge
uspjela sam se spotaknuti na ravnom
kad sam izbrisala folder
jednim dodirom
i jednom riječju
i jednom šutnjom
nikada neće biti isto
a uvijek će se netko naći
tko će upitati za smisao
što ima s ispitima
jesi našla posao
što ima s muškarcima
ja se osmjehujem glupavo
jer znam nema ništa

ništa nema – kažem
dajem petama vjetra
i gacam po lokvi
s obje noge

oglas

traže se tekstovi
prednost imaju pjesnikinje
s velikim talentima
i porukom intimnog
karaktera
ili dok jedna ruka
drži olovku
druga da ne zna
kako to radi

znakovi

dok zamjenjujemo
latinicu ćirilicom
mijenjamo identitete
podešavamo se prema programu
vremenskoj prognozi žiriju
i drugim neizbježnim situacijama
na majmunicu smo prešli
ne bi li se razumjeli
regresirali smo restartirali
sad čekamo bananu
da nastavimo
vegetirati
označavati se
kako već znamo
i izvoditi
naše majmunarije

Prijevod: Ksenija Marković

KAMELIJA SPASOVA rođena je 1982. u Sofiji. Na sofijskom sveučilištu Sv. Kliment Ohridski završila je bugarsku filologiju te je 2006. godine magistrirala na Katedri za teoriju književnosti. Suosnivačica je art grupe Usta koja nastoji vizualizirati, nazivati i izgovarati umjetnost mladih autora. Tijekom 2005. radila je kao urednica u časopisu Knjige danas, Trag, Altera, Altera Akademika, u Književnim novinama, kao i u zbornicima za kritiku i humanistiku. Godine 2004. osvojila je nagradu prof. Veselsa za znanstveno djelovanje u području filologije. Osvojila je i nekoliko nagrada na nacionalnim natječajima za poeziju - nagrade Nikola Vapcarov, (Bansko, 2004), Penjo Penjev (Dimitrovgrad, 2005) i Veselin Hančev (Stara Zagora, 2006). U suautorstvu s Marijom Kalinovom osvaja prvu nagradu na IV. nacionalnom natječanju za esejistiku Cvetan Stojanov (2007). Trenutačno radi kao urednica rubrike u Književnim novinama i doktorantica je na Katedri za teoriju kniževnosti na sofijskom sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Autorica je zbirke poezije Parcela No.17.