Bilješke iz srca saamske zabiti

Bilješka br.1

Potok.

Vrbovica cvjeta.

Ovdje ništa nije slučajno.

Vrbovica je inteligentna biljka koja zna gdje je zemlja

bogata dušikom.

Dugo korijenje dovlači hranu iz dubine.

Tko razumije vrbovicu, može s njezine stabljike pročitati

gdje je sjever, a gdje jug.

Ljudi rijetko kad znaju da cvjetovi vrbovice mogu biti i bijeli, poput vode koja zapljuskuje stablo broda u pokretu.

Bilješka br. 2

Moto br. 1: Želudac će se poderati i prije nego što dobra hrana propadne.

Moto br. 2: Bolje biti bez glave nego bez ideja.

Moto br. 3: Ponekad morate staviti svoj krzneni šešir.

Bilješka br. 3

Ima perilicu rublja koja je otišla dovraga. Izvadi bubanj, odsječe gornji dio i stavi ga na stalak. Sad ima roštilj. Kad ruši staru šupu, od krhotina napravi zid za zaštitu od vjetra.

Bilješka br. 4

Gleda ga kako puši pljugu. Nakon nekog vremena ulazi. Plete. Šal s porukom na saamskome za mamu. „Eadni, don leat máilmmi buorremus!” piše. „Mama, ti si najbolja na svijetu!" Samo je jedna riječ pogrešno napisana.

Bilješka br. 5

Nekoliko naraštaja prije. King-Jo stoji na brdu s pogledom na selo. Mastodont od muškarca. Čuo je da će sam švedski kralj tuda proći sa svojom povorkom na putu do obale. Jo donese dvije daske na to brdo s kojega se dobro vidi u nekoliko smjerova. Sad samo čeka. Nitko u selu ne razumije što radi. Dosad su ga zvali samo Jo.

Tada Jo ugleda dugačku povorku kako se približava iz daljine. To može biti samo kralj. Jo nikada nije uzeo u ruke neki instrument, ali je prepoznao "Bože čuvaj kralja". Uzima dvije daske i počinje udarati po njima u ritmu pjesme tako snažno da zvuk odjekuje cijelom župom. To nastavlja raditi sve dok kraljeva povorka ne prođe i nestane iz vida. Tada Jo siđe s brda. Nitko zapravo ne zna je li netko od Šveđana ikad razumio tu počast.

Bilješka br. 6

Oduvijek se ponosite time što ne kupujete nove stvari, nego radije izrađujete to što vam treba od onoga što već imate. Ovdje to zovemo stvaranjem vlastita patenta.

Bilješka br. 7

Svaki automobil ima potencijalnu vrijednost. Dovoljan broj darivatelja organa možda na koncu postane proizvod. Kukuljice davatelja organa ostaju ležati u polju što okružuje kuću. Nije ih potrebno uklanjati, kaže, tako lijepo svjetlucaju na suncu.

Bilješka br. 8

Savjet za vas koji nehotice nagazite na svoje naočale i morate nositi očeve stare očale dok čekate da stignu nove naočale: Kad idete u kupovinu ne skidajte očale prije nego što parkirate automobil.

Bilješka br. 9

I mrzovoljan...

Bilješka br. 10

Roditelji mu kupuju nove tenisice na odmoru u Švedskoj. Plave su i žute boje. Među djecom u selu ubrzo dobivaju nadimak "švedske cipele". Švedske cipele izrađene su od tvrdog sintetičkog materijala koji se pokazao lošim za nogomet. Opaliti po lopti je nemoguće, previše je bolno. Možete je samo volejem opaliti. Te jeseni i sljedećeg ljeta, dok konačno ne preraste švedske cipele, razvija sofisticiranu tehniku pucanja uvis. Nema situacije iz koje se ne može izvući. U svim situacijama on je taj koji jedanaestercem zatrese mrežu na pašnjaku za telad.

Bilješka br.11

Božić je blagoslovljeno vrijeme.

Bilješka br.12

Recept za prikolicu za barku:

Kupite karavan star 30-40 godina.

Motornom ga pilom izrežite na komade.

Iza štale bacite sve osim šasije.

Bilješka br. 13

Pozdrav od susjeda: Ništa ne boji rujansko nebo kao zvuk motorne pile što para staklenu vunu i aluminij.

Bilješka br. 14

Mrtvi su tu. Bez drame, bez zagonetke, bez odstupanja od uobičajenoga, tu su.

Bilješka br. 15

Kupuje novi rabljeni automobil. Automobil je ranije bio u vlasništvu korisnika invalidskih kolica i ima lift na bočnim vratima. U početku misli da je to nedostatak i planira skinuti lift. Tada shvati da je to dar s neba.

Bilješka br.16

Upoznajte ovcu i kozu svaku zasebno kao što i sebe poznajete.

Bilješka br.17

Pod u društvenom domu prijeti da će se urušiti tijekom novogodišnje zabave. On je u odboru. Baš kao i svi ostali, pijan je kao majka. Vidi samo dva moguća rješenja problema.

1. opcija: Reći seljanima da prestanu skakati u ritmu.
2. opcija: Da nazove svog djeda usred noći i kaže mu da smjesta dođe onamo s nekim građevinskim materijalom kako bi hitno mogli ojačati temelj poda.

Odabire opciju br. 2.

Bilješka br.18

Tiho mrmljajući lagano puše po goloj koži bolesna djeteta.

Bilješka br.19

Ondje gdje se spajaju dvije rijeke je livada. Ako se zgodi u pravi čas, onaj tko tuda prođe, čut će plač dojenčadi. To su neželjena novorođenčad koju su očajni otac ili majka tu ostavili umrijeti. Svake sedme godine ta se djeca vraćaju na mjesto gdje su napuštena. Zovemo ih eahpádusak, ljudski apokrifi zarobljeni između postojanja i nepostojanja. Zbog toga se i vraćaju. Zbog toga plaču. Samo se izvođenjem drevnog obreda krštenja sve može ublažiti. Tek će tada sve biti završeno.

Bilješka br. 20

"Ne možeš nositi mokasinke kad idemo u grad", kaže mu kad on uđe u auto.

"Idemo samo u nekoliko dućana", kaže on i zalupi vrata.

Ali na kraju odlaze i u trgovački centar. On kupi kavu i napolitanke i sjedne kraj prozora. Dok sjedi ondje, maše mokasinkama gore-dolje poput jastučnice što leprša na vjetru.

Bilješka br. 21

"Suđe perem na saamski način", kaže.

"Kako to?" pita antropolog.

"Stvar je u zglobu", kaže. "Ali za ljude koji nisu toliko upoznati sa saamskom kulturom, moglo bi se činiti da to radimo jednako kao i svi ostali."

Bilješka br. 22

Ima: drvenu paletu i par starih skija za slalom.

Želi: motorne sanjke.

Bilješka br. 23

Moj lijes čini tanka, oguljena vrbovina, čvrsto svezana.

Moj lijes je od starih poštanskih torbi, razrezanih i sašivenih u obliku udobne čahure.

Moj lijes je sumrak i sljedeći dan.

Moj lijes je osobito prostrana skijaška kutija što sam je tako jeftino kupio u Švedskoj.

Moj lijes je barka, bez jedra, bez vesala i neba otvorena nada mnom.

Moj lijes je vjetar, a časni me ljudi nose na brdo.

Bilješka br. 24

Mnogo kasnije stigli su na neko mjesto. Gledali su zemlju.

"Ovo izgleda sasvim u redu", kaže.

"Svakako", kaže ona.

"Smjestit ćemo se ovdje", kaže on.

"Svakako", kaže ona.

Sigbjørn Skåden

S engleskog preveo Miroslav Kirin.

Sigbjørn Skåden (1976.) odrastao je u saamskom selu pored Tromsøa na sjeveru Norveške. Književnost je magistrirao na Sveučilištu u Yorku s tezom o karipskom pjesniku Dereku Walcottu te na Sveučilištu u Tromsøu s tezom o razvoju saamske poezije u 20. stoljeću. Piše na saamskom i norveškom jeziku, a debitantsku zbirku poezije Skuovvadeddjiid gonagas (The King of Shoemakers) napisao je na sjevernom saamskom jeziku i za nju je dobio nominaciju za najprestižniju književnu nagradu u nordijskim zemljama koju dodjeljuje Nordijsko vijeće. Njegovoj drugoj knjizi poezije Prekariáhtalávlla (A Song for the Precariat) objavljenoj 2010. prethodio je anonimno napisan i kontroverzan blog roman Ihpil: Láhppon Mánáid Bestejeaddji (Ihpil: The Savior of the Lost Children) iz 2008. u kojem se pojavljuje kao saamska lezbijka. Objavio je još dva romana, a za roman Våke over dem som sover (Watch over those who sleep) iz 2014. postao je prvi saamijski dobitnik nagrade Havmann. Treći roman Fugl objavljen je 2019. Piše knjige za djecu o narodu Saami i njihovoj kulturi, kazališne tekstove i tekstove za umjetničke instalacije, uređuje i prevodi između saamskog i norveškog te živi u Tromsøu.