Šest likova

Lik s tajnom

U sparno ljetno poslijepodne vlak je spuštenih prozora krenuo iz Prištine za Beograd. Zbog rekonstrukcije pruge vozio je sporo. Stajao sam u hodniku s mnoštvom drugih putnika. U jednom trenutku svi smo opazili čovjeka koji je izletio iz mnoštva na stanici i u želji da uhvati vlak započeo divlju trku. Ulagao je silan napor i koncentraciju da se ne saplete dok je preskakivao tračnice i pragove. Nagurani po prozorima, navalili smo ga gromoglasno bodriti. Pridružili su nam se pružni radnici i masa koja je ostala na stanici. Težak zrak je podrhtavao od povika podrške. Jedan je čovjek otvorio vrata vagona i stao na papučicu, s očitom namjerom da u pogodnom trenutku pomogne onom da uskoči. To nas je dodatno raspalilo. Vriska se pojačala i konačno kulminirala kada je čovjek, sada već potpuno na izmaknu snaga (vlak je počeo ubrzavati!), krajnjim naporom onom na papučici dodao neki papir a potom je, ostavši na pruzi oslonjen o koljena i presavijen u pasu, teško dišući, jedva hvatao zrak. Onaj na papučici je uzeo papir, pročitao sadržaj, spremio papir u džep i, na neopisivo zaprepaštenje svih nas, skočio s vlaka i mirno otišao svojim putem! U kupeu su još dugo guslali, pokušavajući razjasniti što se u stvari dogodilo. Iako ih nisam razumio, sumnjam da su išta pametno zaključili.

Samilosni lik

U trenutku kada su moji na poslu bjesnili zbog prijetnje očitog smanjenja plaće, na Zrinjevcu sam naletio na mladića u majici bez rukava i bez obje ruke. Postoje ramena i ništa više! Stajao je usred vreve s malom torbom obješenom oko vrata. Kada se pod dojmom glupih i besmislenih rasprava odjednom sunovratite u ledeni ponor nečije nesreće koju teško možete pojmiti i prihvatiti, ostajete nijemi i posramljeni. U svojoj nesnalažljivosti nisam izbjegao nehotičnu glupost pruživši mu novac koji nije bio u stanju primiti. Odavno naviknut na zbunjenost drugih samo me je, blago spustivši pogled na torbu, uputio što da činim. Nekoliko mjeseci kasnije, u situaciji kada mi je trebalo prizemljenje, opet sam ga sreo. Rekao sam mu da ga očito susrećem u pravom trenutku i da mi daje puno više nego što mu mogu uzvratiti. Sjećam se njegovih tamnih očiju i nimalo gorkog osmijeha.

Odbojan lik

Predsjednik suda povalio je čistačicu na svom radnom stolu. "Naj se ritati, buš mi spise razhitala!" Prepustila se onom što slijedi pri punoj svijesti, zureći u strop. A kad je procijenila nadolazak predsjednikovog završnog trenutka, ipak je iz sveg glasa pokušala iskontrolirati moguću štetu: "Najte vu me gospon doktor, najte vu me!" A predsjednik je, nezaustavljiv u provali nagona i iščekivanju užitka, jedva prodisao: "Ajde, ajde, već buš se ti snašla!" Priču mi je ispričao domar jednog zagorskog suda koji je scenu prije dvadesetak godina promatrao kroz staru, neorenesansnu ključanicu predsjednikova ureda.
 

Simpatičan lik s manom

Pristupio sam slijepcu: "Mogu li vam pomoći?" "Odvedite me do taksija. Idem u City centar kupiti televizor. Imaju rasprodaju."

Demonski lik

Direktor banke, koji si je kao životnu misiju zacrtao da "nahrani čitav svijet", najprije je čistačici za rođendan poklonio parfem i bajaderu, a onda joj dao otkaz.

Jako simpatičan lik

Crkva sv. Nikole u Komiži nalazi se izvan mjesta i zaključana je. Htijući ju razgledati obratio sam se svećeniku don Šimi. Odmah je pristao da ju otvori. „Naravno! Samo mi recite koje ste stručne spreme? Da se znam pripremiti." Nisam očekivao da se izlaganja takve vrste gradiraju razmjerno obrazovanju. "Visoka", odgovorio sam. "U redu." U dogovoreno vrijeme otključao je crkvu i održao predavanje: "Crkva je sagrađena u 12. stoljeću. Služila je i kao obrambena tvrđava kod napada gusara, a posjetio ju je i papa Aleksandar. Kraj crkve je groblje. Tu je pokopan i Ranko Marinković. A prije tri mjeseca pokopali smo i jednog mladića, od droge. Droga je ovdje veliko zlo. Mladić je imao samo 22 godine. Svi smo plakali... Ako ste planirali kakav prilog, možete ga ostaviti ovdje." I to je bilo sve. Sva sreća da sam visoko obrazovan pa se posebno pripremio.

Niko Jakir