Kuštravi psić boje pustinjskog pijeska lagano cupka uz svog vlasnika. Čeka da se ovaj spremi i izvede ga u šetnju. Gleda kako se polako oblači, četka cipele, pažljivo zaglađuje kosu. Otkada žive zajedno, ritual se ponavlja svakoga jutra. Kad starac uzme kaput s vješalice, cupkanje se spontano ubrza.
Vrata samačkog stana se otvaraju i psić istrči na hodnik. Pričeka da se prvo zaključa donja pa gornja brava te napokon kreće polagan silazak izlizanim stepenicama. Na otvorenom ga preplavljuje mnoštvo mirisa pa zadovoljno njuška oko sebe. Mogao bi pronjuškati puno više toga, ali strpljivo hoda tempom starca. Usput sreću uvijek iste pse čiji vlasnici puno energičnije koračaju ulicom. Kraj nekih samo prođu, a s nekima zastanu pokoju minutu.
Ulice ih vode do cvjećarnice. Ispred ulaza ima svoje mjesto na kojem čeka dok starac nestaje iza vrata. Miris cvijeća je intenzivan pa se mora potruditi prepoznati ostale mirise. Vrata se otvaraju i starac se vraća s ružom u ruci. Zatim nastavljaju prema cilju.
Daniela Šantalab
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
