Prodavač tepiha

Našao se pred mojim vratima baš kada sam izlazila iz stana. Inače ne otvaram strancima.

"Imam lijep tepih, molim vas, kupite ga!”

Nije puno pričao. Poželjela sam da je. Možda bi me iziritirao.
Stajao je i uporno me gledao. Možda pomalo drhtio.

Rekla sam mu: "Ne, hvala!” Željela sam zatvoriti vrata, pokušala sam, ali sam na njegovu zamolbu stala.

"Uzmite tepih!” ponavljao je.
Vjerojatno je činjenica da sam mu otvorila, što valjda stotine drugih nisu, u njemu rasplamsala nadu. U vrećici je imao stolnjak koji je izvezla njegova pokojna mama i pidžamu koju je njegova žena kupila za slučaj da mora u bolnicu.
"Kupite barem to! Ništa od toga nije korišteno. Osim tepiha. Ali po njemu se nije mnogo hodalo.” Neka mu dam koliko mogu.

Kratko sam se zagledala u zarolani tepih s resama na čijoj sam unutarnjoj strani uočila arabesku. Tepih kakav je nekada svima bio lijep. On je primijetio da gledam tepih. Osjetio je trenutak moje mekoće i postao još odlučniji. Stajao je usidren pred vratima. Njegove oči i stav cijelog tijela govorili su mi da sam ja ta kojoj će prodati tepih. Sada.

U jednom trenutku sam otišla u stan pokupiti sav novac koji imam kod kuće. Dala sam mu ga. Ali neka zadrži tepih. Nisam mu rekla da nemam kuda s njim, da mi ne treba, da će ga možda nekome drugome prodati.

On je još uvijek bio usidren pred mojim vratima. Malo je šutio, ali je ubrzo nastavio s jednakom upornošću. "Uzmite tepih! Morate ga uzeti!”

Ja nisam željela uzeti tepih. On ga je pružao prema meni. Pokušala sam zatvoriti vrata. Stavio ga je na štok i gurao ga unutra. Morala sam upotrijebiti silu. Nizak, mršav, star sigurno oko 80 pokazivao je nevjerojatnu snagu.

Napokon sam uspjela leđima zatvoriti vrata pred njim i pred tepihom. Slušala sam kroz vrata. Nakon par minuta mislila sam da je otišao. Pogledala sam kroz špijunku. Stajao je tamo kao da je tek došao. Odmaknula sam se od vrata pa se vratila nakon kraćeg vremena. Još uvijek je tu.

Otišla sam raditi nešto drugo. Nakon nekog vremena sam se vratila.

Napokon ga više nije bilo. Otvorila sam vrata.

Tepih.

Tihana Matota