Pogled

Sve je naučila tiho raditi. Tiho se kretati, disati, postojati... da ga nečim slučajno ne uznemiri. Naučila je i tiho se bojati zvuka njegovih koraka koji se približavaju. Njezino je tijelo dobro poznavalo te teške cipele.

Najviše se bojala njegovog pogleda. Na udarce, guranje, gaženje i galamu već se je naviknula, ali taj pogled... Sve je iz njega čitala i sve je mogla predvidjeti. Nije se mijenjao već godinama. Zapravo, ne može dokučiti trenutak kad se blagost i toplina iz njega pretvorila u okrutnost i bešćutnost. Što ga je to toliko promijenilo? Tko ga je toliko povrijedio? Nije znala. Nije se usudila pitati. Nisu je boljeli udarci, najviše ju je bolio taj pogled u kojem je ljubav i dobrota usahnula. 

Kad mu se nešto ne bi svidjelo, pogled mu se zamračio, a rubovi usana bi mu zatitrali. Slijedili su udarci. Zašto mu je sve to dopuštala? Sklupčana u kutu malog stana koji je bio njezin jedini svijet, samo je čekala da sve završi, da agonija prestane. Da sve nestane.

Vrata su se s treskom otvorila i zatvorila.

"Gdje si? Gladan sam!"

"Izvoli. Dobar tek."

"Sjedni! Jedi sa mnom!"

Panično je razmišljala što učiniti. Prvi se put, otkako je njegova zarobljenica u svijetu demona i tame, događa ovakva situacija. Ako pogriješi, znala je što slijedi. Do sada je uvijek prihvaćala i bez pogovora izvršavala njegove naredbe, ali sjesti i jesti s njim?

"Ne želim", rekla je gledajući ga ravno u oči. Prvi put bezrazložno hrabra, prkosna i bez razmišljanja o posljedicama. Odlučila je srušiti svoj dio svijeta satkan od straha, stida, patnje i bespomoćnosti. Zar je to život vrijedan življenja?

U njegovim je očima najprije prepoznala zloduhe bijesa, gnjeva i okrutnosti. Zatim je u njima vidjela čuđenje i nevjericu. Čekala je reakciju s nadom da će se napokon sjetiti prepoznati dobro i zlo, da će moći obuzdati poriv da je iznova muči i mrcvari, da će obuzdati čudovište koje postaje u afektu.

Taj se kadar njihova života zaledio u pogledu. Pet minuta, pet sati, nije znala. Stajali su mirno i gledali se u oči. I kao da se dogodilo čudo, Trnoružica je probudila davno zaspalog princa. Oči su mu se napunile suzama.

Branka Trbović