Booksa je na godišnjem od 18.7. do 30.8.! / Booksa is closed from July 18th until August 30th!
Close
Page arrow

Ja bi mogla da mogu

Large marjanblan 0 rjmgph9hc unsplash @marjanblan; Unsplash.
Ponedjeljak
21.12.2020.

"bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve
čulo se samo kako ptice pjevaju
onda je stajao već dugo s druge strane ulice
pustio suze da se same slijevaju"
Haustor, Ja bi mogo da mogu

jebem ti, Darko... zar si baš morao napisati taj stih?!
i onda još ubaciti saksofon da me podere i ogoli u pozadini. i sve to u pratnji onog ponavljajućeg lupetanja štapa u bubanj koje mi zabija u glavu pitanje koje zloslutno i neizbježno urla iz sutra kao križ na koji će, dok sam živa, biti razapeta moja budućnost.
pitanje namijenjeno meni i mojim sestrama, sebičnim kurvetinama koje su se slomile...
i otišle.
jebem ti, Darko.. zašto baš saksofon, zašto taj tako mi dragi, najdraži od svih instrumenata...
jer, nikada ja više neću moći čuti zvuk saksofona, sasvim sigurno nikada više neću čuti ovu pjesmu. tvoju pjesmu. tvoju mušku pjesmu, Darko.
a bi li, Darko moj dragi, barem ti, ma tko će ako nećeš ti (barem si ti na našoj sceni slovio za onog drugačijeg, progresivnijeg, otvorenijeg)... bi li mogao
napisati ovu pjesmu, ovaj kao smrt težak stih, u ženskom rodu?
bi li je mogao napisati, a da niti na tren ne pomisliš na rečenicu, na ono presudno pitanje iz moje budućnosti, pitanje predodređeno samo za mene i moje sestre kurve?
bi li mogao s istim suosjećanjem iskreno pjevati

"bilo je rano jutro tada kad je ostavila sve
čulo se samo kako ptice pjevaju
onda je stajala još dugo s druge strane ulice
pustila suze da se same slijevaju"

i ne pomisliti,
čak niti ne pomisliti: "kako si mogla?!?"

kako si mogla ostaviti to dvoje male djece s njim i otići...
zauvijek?

jebemu, Darko. već odavno nije rano jutro. ptice se godinama ne čuju od buke automobila. i nema apsolutno nikakve šanse da se čak niti na sekundu osvrnem i zadržim na drugoj strani ulice. da pustim suze da se slijevaju.

ne.

podne će i ja ću otići nakon što se točno u podne s clinteastwoodovskom hladnom facom razračunam sa svojom titulom majke.
učinit ću to onako kako, otkako je vijeka i čovjeka, odlaze moja braća očevi.

ja ću otići, a na vama je da se, jednom, možda, usudite, kada prođe dovoljno vremena, i zapjevate u transu i mističnom zanosu Darkovu pjesmu, pomislivši na mene, s istim onim odobravanjem i razumijevanjem, koje pripada muškarcima.
pjevajte je zborno, pjevajte tiho, pijanim i napuklim glasovima u umorne, rane sate u nekim meni odavno dalekim i zaboravljenim, zadimljenim prostorijama, vlažnim od isparavanja jeftinog alkohola.

i možete se praviti koliko hoćete, vješati na revere svoje bedževe tolerancije i slobode. jer znam, jako to dobro znam, da će vam u tom pijanom kad-tad, kroz umornu glavu bolno zavrištati barem jedno 'kako si mogla'.
preciznošću i oštrinom samurajskog mača poderat će vam zavjese hrama vaše intime to teško, preteško pitanje i...

ne, ne, ne...

nikada mi to nećete moći oprostiti.
nikada nećete moći razumjeti.

kako si ih mogla ostaviti tog petka ujutro u vrtiću znajući da ih zadnji puta vidiš?

kako si se nakon toga mogla vratiti doma i skuhati grah do kraja? jer, često si to pričala, bio je to tvoj mali, privatni ritual za kraj radnog tjedna; kuhati to pučko, metafizičko varivo, jedno od onih koje će se do kraja dana pretvoriti u eterični koncert za dva osjetila, izveden u aranžmanu malenog, obiteljskog ansambla, odsviran na različitim veličinama tjelesnog instrumenta sa samo jednom rupom. obožavala si taj smijeh djece petkom navečer jer djeca su, otkako ih ima, ma gdje živjeli, konstataciju da `prdi guza` smatrali fascinantno smiješnom.

da. kako si se mogla vratiti doma nakon što si ih ostavila u vrtiću i skuhati grah do kraja?
grah koji će njih troje s guštom pojesti prije nego otkriju da je to grah izdaje.
grah koji ti nećeš probati (niti danas niti ikada više) jer znaš da ne bi mogla preživjeti tugu solističke dionice te večeri.

kako si mogla?

nisam.

nisam mogla.

nisam više mogla.

i zato sam otišla.

blijeda jahačica koja sama odlazi u potragu za tajnim grobljem gdje samo rijetke prokletnice pokapaju svoj kostim.

svoj pretežak, suzama, očajem, krivnjom i nesposobnošću natopljen kostim majke.

Pavle Perković

Možda će vas zanimati
Ferićeva radionica kratke priče
Homepage thumbnail img 4951 22.02.2022.

Marina kuća

Priča Ane Dević nastala u sklopu Ferićeve radionice počinje ovako: 'Dok sjeda na vlažnu travu Mara je na trenutak zaboravila na rat.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1507812984078 917a274065be 14.02.2022.

Nikad nije kasno za 16 E i F

Priča Ane Lozica nastala u sklopu Ferićeve radionice: 'Gledamo se. Prepoznajemo se, iako se ne poznajemo. Mi smo potpuni stranci, ali osjećam da nikad u životu ni sa kime nisam bila tako bliska kao s 16 F-om.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage callum hill p2raxrm cvs unsplash 07.02.2022.

Što čini čovjeka?

"Jedna velika crvena lopta na napuhavanje. Napuhuje se ili ispušta zrak iz sebe, odbija se od zidova. Pod naponom je iako guma navodno ne provodi struju. Kad je prebrišemo, blista, uglačana i svijetla, ali uvijek se brzo zaprlja." Donosimo priču Ivana Markote nastalu na Ferićevoj radionici kratke priče. 

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1541339543133 bab59905411e 31.01.2022.

Prosula sam

Priča Maje Vrbanc nastala na Ferićevoj radionici kratke priče: 'Prosula mi se ljubav dok sam u času točila neke druge opijate. Falilo mi je okusa pa sam samu sebe uvjerila da je oštar miris bolji nego ništa.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1570610183363 c7531f3eaa68 24.01.2022.

Ljudi smo

Priča Borne Sora nastala na Ferićevoj radionici kratke priče počinje ovako: 'Tog jutra spustila se gusta magla na Jasenovac. Gospodin Kraus pratio je čuvara od svoje barake do administrativne zgrade čisto po zvuku.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1620123449946 30d6efd4b8ba 17.01.2022.

Moj trener

Priča Tomislava Šobana nastala na Ferićevoj radionici: 'Moj trener kaže da je boksački meč poput kazališne predstave. Nećeš pokazati zaplet odmah na početku. Trebaš napravit uvod. U uvodu istražiš što protivnik sve zna.'

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu