Booksina terasa otvorena je svakim danom (osim ponedjeljka) od 10 do 18h. / Booksa's terrace is open from 10am to 6pm.
Close
Page arrow

Ja bi mogla da mogu

Large marjanblan 0 rjmgph9hc unsplash @marjanblan; Unsplash.
Ponedjeljak
21.12.2020.

"bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve
čulo se samo kako ptice pjevaju
onda je stajao već dugo s druge strane ulice
pustio suze da se same slijevaju"
Haustor, Ja bi mogo da mogu

jebem ti, Darko... zar si baš morao napisati taj stih?!
i onda još ubaciti saksofon da me podere i ogoli u pozadini. i sve to u pratnji onog ponavljajućeg lupetanja štapa u bubanj koje mi zabija u glavu pitanje koje zloslutno i neizbježno urla iz sutra kao križ na koji će, dok sam živa, biti razapeta moja budućnost.
pitanje namijenjeno meni i mojim sestrama, sebičnim kurvetinama koje su se slomile...
i otišle.
jebem ti, Darko.. zašto baš saksofon, zašto taj tako mi dragi, najdraži od svih instrumenata...
jer, nikada ja više neću moći čuti zvuk saksofona, sasvim sigurno nikada više neću čuti ovu pjesmu. tvoju pjesmu. tvoju mušku pjesmu, Darko.
a bi li, Darko moj dragi, barem ti, ma tko će ako nećeš ti (barem si ti na našoj sceni slovio za onog drugačijeg, progresivnijeg, otvorenijeg)... bi li mogao
napisati ovu pjesmu, ovaj kao smrt težak stih, u ženskom rodu?
bi li je mogao napisati, a da niti na tren ne pomisliš na rečenicu, na ono presudno pitanje iz moje budućnosti, pitanje predodređeno samo za mene i moje sestre kurve?
bi li mogao s istim suosjećanjem iskreno pjevati

"bilo je rano jutro tada kad je ostavila sve
čulo se samo kako ptice pjevaju
onda je stajala još dugo s druge strane ulice
pustila suze da se same slijevaju"

i ne pomisliti,
čak niti ne pomisliti: "kako si mogla?!?"

kako si mogla ostaviti to dvoje male djece s njim i otići...
zauvijek?

jebemu, Darko. već odavno nije rano jutro. ptice se godinama ne čuju od buke automobila. i nema apsolutno nikakve šanse da se čak niti na sekundu osvrnem i zadržim na drugoj strani ulice. da pustim suze da se slijevaju.

ne.

podne će i ja ću otići nakon što se točno u podne s clinteastwoodovskom hladnom facom razračunam sa svojom titulom majke.
učinit ću to onako kako, otkako je vijeka i čovjeka, odlaze moja braća očevi.

ja ću otići, a na vama je da se, jednom, možda, usudite, kada prođe dovoljno vremena, i zapjevate u transu i mističnom zanosu Darkovu pjesmu, pomislivši na mene, s istim onim odobravanjem i razumijevanjem, koje pripada muškarcima.
pjevajte je zborno, pjevajte tiho, pijanim i napuklim glasovima u umorne, rane sate u nekim meni odavno dalekim i zaboravljenim, zadimljenim prostorijama, vlažnim od isparavanja jeftinog alkohola.

i možete se praviti koliko hoćete, vješati na revere svoje bedževe tolerancije i slobode. jer znam, jako to dobro znam, da će vam u tom pijanom kad-tad, kroz umornu glavu bolno zavrištati barem jedno 'kako si mogla'.
preciznošću i oštrinom samurajskog mača poderat će vam zavjese hrama vaše intime to teško, preteško pitanje i...

ne, ne, ne...

nikada mi to nećete moći oprostiti.
nikada nećete moći razumjeti.

kako si ih mogla ostaviti tog petka ujutro u vrtiću znajući da ih zadnji puta vidiš?

kako si se nakon toga mogla vratiti doma i skuhati grah do kraja? jer, često si to pričala, bio je to tvoj mali, privatni ritual za kraj radnog tjedna; kuhati to pučko, metafizičko varivo, jedno od onih koje će se do kraja dana pretvoriti u eterični koncert za dva osjetila, izveden u aranžmanu malenog, obiteljskog ansambla, odsviran na različitim veličinama tjelesnog instrumenta sa samo jednom rupom. obožavala si taj smijeh djece petkom navečer jer djeca su, otkako ih ima, ma gdje živjeli, konstataciju da `prdi guza` smatrali fascinantno smiješnom.

da. kako si se mogla vratiti doma nakon što si ih ostavila u vrtiću i skuhati grah do kraja?
grah koji će njih troje s guštom pojesti prije nego otkriju da je to grah izdaje.
grah koji ti nećeš probati (niti danas niti ikada više) jer znaš da ne bi mogla preživjeti tugu solističke dionice te večeri.

kako si mogla?

nisam.

nisam mogla.

nisam više mogla.

i zato sam otišla.

blijeda jahačica koja sama odlazi u potragu za tajnim grobljem gdje samo rijetke prokletnice pokapaju svoj kostim.

svoj pretežak, suzama, očajem, krivnjom i nesposobnošću natopljen kostim majke.

Pavle Perković

Možda će vas zanimati
Ferićeva radionica kratke priče
Homepage giorgio parravicini 12ihvefracq unsplash 05.02.2021.

Tabuk

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Na dan pranja rublja najviše sam voljela pomesti šator odmah nakon što smo se vratile s rijeke. Nerijetko bih se drugi dan probudila u samu zoru i iz kreveta osluškivala kako se bude i spremaju članovi porodice." Autorica: Ramona Boban-Vlahović.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage ramiz dedakovic jjnwvrtbqvu unsplash 15.01.2021.

Uredna

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Jutra su joj jako teško padala. Jednostavno nije jutarnja osoba. Izgleda najumornije kada se u stvari naspavala. Nema lice za jutra." Autorica: Elena Japundžić.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage pexels erkan utu 239853 11.01.2021.

Pa samo razgovaramo sine

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Ako pokažem ikakvu emociju iskoristit će ju protiv mene, to već dobro znam." Autor: Matej Stić.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage jonathan cooper kikejhyd2vu unsplash 30.12.2020.

Sanjam te noćas

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Kvragu, reci da te boli. Reci da ne možeš izdržati. Reci da je život u kurcu kad baš pred tebe stavlja takve izazove." Autorica: Ana Ledenko Gregur.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage kevin laminto drsewnja2 q unsplash 28.12.2020.

Moment sile na točku

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Imala sam službeni studentski mail s njenog fakulteta, njeno ime i prezime. Imala sam još jedan njen mail, koji se zvao moment_sile_na_točku." Autorica: Daria Blažević.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage pelle martin ay7qwtw2 xe unsplash 23.12.2020.

Kvar na lokomotivi

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Kvar na lokomotivi sinoć ga je natjerao da se smjesti u ovu rupu, kao da je nekakav student." Autor: Adrian Satja Kurdija.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu