Jadnom se Amoru potrgala strijela. Kao da je i sam proboden oštricom ravno u srce, osjetio je gotovo pa zemaljsku bol; od one vrste kakvu osjeti janje kad ga zakolju, ili kad se djetetu u parku zapikne igla u dlan dok u pješčaniku gradi kuću za mamu i sebe. Jada li jadnoga, i ima li ikoga jadnijega od Amora na današnji dan. A današnji mu je dan posebno važan. Treba da ubode dobar posao. Na upit jedne plavuše iz Španskoga, valja da pogodi frajera koji svako jutro prolazi njenim kvartom u reflektirajućem Range Roveru. Ona će naići, frajer će je odmjeriti, i strijela će pogoditi gdje i koga treba.
Amoru je svaki zadatak neizrecivo važan. Oduvijek je shvaćao svoj posao vrlo ozbiljno te mu je utoliko bilo teže što danas ne može odraditi posao kako treba i pritom pokazati svoju golu snagu. Amor je, naime, po prirodi posla radio s minimalno odjeće na sebi; odjeća ionako sputava čovjeka. Ili boga u ovom slučaju. Ocu Marsu neće biti nimalo drago kada čuje da mu sin nije bio, kako se kaže, na razini zadatka. A evo kako se zbio taj nemili slučaj stradavanja strijele i propasti jedne gotovo izvjesne ljubavi u Španskom.
Sinoć kasno u noći Amor se vraćao s rođendanske proslave svoje majke Venere. Pošto je bio vrlo samostalan od najranije dobi, Amor sa svojih osamnaest godina više ne živi s roditeljima te se sam uzdržava. A nije se lako uzdržavati kada se živi na visokoj nozi. I tako, vraćajući se u gluho i slijepo doba noći, Amor začu u žbunju kraj puta neobičan šum. Bijaše siguran da to ne šumi u njegovoj glavi od vina, jer znalo se da se na božanskim feštama toči i pije najbolje vino, te brže-bolje pripremi tijelo i strijelu za napad na mogućeg predatora. Amor je strašno hrabar momak i ovo je za njega samo još jedna prilika da se pokaže i iskaže. Usto i vrlo muževan, te je ponosno pokazivao svoje golo tijelo koje bi nabreklo kada bi se upinjao da dobro zabode.
I tako Amor, vođen svojom smionošću i željom da nadvlada smrtnog neprijatelja koji vreba nesnosnim šuštanjem u ovoj sivoj noći, napne luk svom snagom i upne strijelu. Jer nije Amoru strijela služila samo za obavljanje posla, da ubada u ljudska srca pa da se ljudi zaljube, već je strijela bila i sredstvo obrane, jer mnogi su neprijatelji vrebali na božanska imanja i posjede, i opreza nikada dosta. Zabije strijelu u žbunj, siguran da će pogoditi opaku zvijer. I strijela pogodi kamen na kojemu je bilo lišće na kojemu je bio mrav na kojemu je bila buba. Mrav se usput odbije u lijevo jaje junaka Amora, golog kakav je bio u svom hrabrom pothvatu. Strijela se prelomi na kamenu na dva dijela i padne te usput usmrti bubu. Ispada da je buba izvukla najdeblji kraj. Mrav je nekim božanskim čudom preživio ovu borbu.
Amor, gonjen nesnosnom boli, prokle mrava i bubu i sve ostale insekte koji su ikada hodali Zemljom. Bijaše mu žao što barem ovaj put nije obukao gaće, iako su mu otac i majka govorili da se ne treba stidjeti svoga tijela, te da ga valja pokazivati čim više da mu bude čim bolje na zemlji. A roditelje valja poštivati. Jaja su vraški boljela, ali Amor podnese tu bol. I vojnik na zemlji bude izranjavan u bitkama.
I tako je Amor bez sredstva za rad, k tome još i poluzdrav, ranjen, odlučio uzeti slobodan dan, sve dokle mu iz radnje njegova oca podanici ne izrade novu strijelu. Pripovijedat će svojoj majci, koju danas muči mamurluk praćen glavoboljom, ovaj put vjerojatno od vina, o junačkom činu ubijanja opasne bube, činu koji ga je umalo stajao života i potomstva.
A dolje na zemlji, na današnji dan, jedna je plavuša u Španskom prešla preko crvenog i na nju je naletio Range Rover. Umjesto da vozača pogodi Amorova strijela, vozač pogodi ženu. Nije bila mravlje sreće.
Ivana Pintarić
Foto: talkingplant / Flickr
