Stol
Ti si kornjača s nepomičnim nogama i
praiskonskim svijetom na oklopu.
Stojiš na sredini sobe, savijaš prostor kao čvor na uzdi.
Svojim postojanjem jednostavno dijeliš život
na dvije horizontale.
Dok tapkam oko tebe u papučama
s odavno zaboravljenom svrhom hoda,
recitiraš: ''Svijet je ravna ploča. Iznad mene je život,
a ispod zaborav: smetlište neostvarenog.''
Danju nosiš uvijek iste rituale:
šalicu jutarnje kave,
šutnju nakon poraza,
uzdahe prenatrpanog trbuha,
nervozno lupkanje prstima dok
sunce klizeći tone niz rožnate rubove.
Tad na masivnim ti leđima osvane papir:
sjajna kugla u noći
žudi hrapave poteze: let u prvi mrak.
Nasukana na tvoj oklop pažljivo osluškujem
pulsiranje Svijeta. Drhtaj mi zapali ruku.
Zaboravljam da je ispod tebe, ispod nas i oko nas: ponor.
Ponor koji ti – tamna nositeljice –
pretvaraš u razularenu svjetlost.
Anastazija Komljenović
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
