Kokoš
Ti si kokoš
U ljudskom obličju
I upravo si
Na hladne pločice
Tuđe kupaone
Snijela jaje.
Ljuska nije pukla
Jer ljuske nema
Život se nije rodio
Jer života nema
Samo je ono
Što tvoje tijelo
Ljubomorno čuva
Dok ne dođe trenutak
Da te podsjeti
Tko kime vlada.
Pereš crvenilo s ruku
Na zidu se ogleda bol
Vraćaš svoj smješak
Vraćaš se u sobu
Oslanjaš se o stalak mikrofona
I kažeš ''Mogu ja to.''
Lana Filipin
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
