Začitavanje: 'Prošireni film'

Navikli smo da je proizvodnja filma odvojena od njegova prikazivanja, tj. da filmsko djelo mora biti zaokružena cjelina prije nego ga se prikaže. Također, poznat nam je klasični medij filmske vrpce na kojem se eksponiranjem stvara slika. Prošireni film (25FPS, 2009.) kompaktni je zbornik tekstova, izašao početkom prošlogodišnjeg Festivala eksperimentalnog filma i videa, koji pokušava približiti filmske prakse koje su prekršile uvriježena pravila medija. Autori članaka predstavljaju nam filmske prakse izvan mainstreama, netko enciklopedijskom preciznošću, netko ležernim prisjećanjem. U slučaju da se izgubite u definicijama eksperimentalnih filmskih pravaca, pomoći će vam Obiteljsko stablo proširenog filma, priloženo kao omot knjige.

Peter Weibel, istaknuti medijski umjetnik blizak sceni bečkih akcionista, u članku Prošireni film, video i virtualni prostor katalogizira sve odmake od klasičnog filmskog produkcijsko-projekcijskog sustava. Iako je filmsko eksperimentiranje bilo blisko i predstavnicima -izama s početka 20. stoljeća, prvi procvat doživljava tek u šezdesetima i sedamdesetima. Umjetnici počinju percipirati materijalnost filmske vrpce u opreci sa sterilnošću videa. Nastaju filmska djela koja vrpcu ne eksponiraju, već se ona obrađuje perforacijom, crtanjem ili abrazivnim kemikalijama, a ponegdje vrpcu zamjenjuje neki drugi predmet, poput užeta. Intervenira se i sa strane zaslona - ili ima više platna, pa se istražuje dekonstrukcija klasične naracije, ili klasičnog platna uopće nema, a zamjenjuju ga živi ljudi, voda. Snimkama korištenima u druge svrhe (found footage) udahnjuje se novi život, a performansi u kojima se film stvara na licu mjesta s aktivnom publikom postaju imperativ. U osamdesetima, zbog trenda slikarstva kojeg je nametnulo tržište, zamire eksperimentiranje s filmom i videom, da bi u devedesetima i nultima postalo jedno od najčešćih oblika ekspresije u suvremenoj umjetnosti.

VALIE EXPORT, austrijska umjetnica i bliska Weibelova suradnica, u članku Prošireni film kao proširena stvarnost prisjeća se svojeg stvaralaštva u poslijeratnoj Austriji u kojoj je umjetnička avangarda nabujala kao odgovor na bankrot europske kulture 1945.  EXPORT, zaokupljena buđenjem pasivnog promatrača u mraku kino dvorane kaže: "Danas je prošireni film elektronski, digitalni film, simulacija prostora i vremena, simulacija stvarnosti. Kao dio alternativnog ili nezavisnog filma, prošireni film je 1960-ih godina bio analiza provedena kako bi se otkrili i shvatili novi oblici komunikacije, dekonstrukcija dominantne stvarnosti. Prošireni film treba sagledavati i u kontekstu razvoja političke situacije 1950-ih i 1960-ih godina - s jedne strane u pobunama studentskog pokreta koji se borio protiv nadmoćne tiranske državne vlasti, a s druge strane u umjetničkom razvoju toga doba koji je tragao za novom definicijom koncepcije umjetnosti. Cilj njegove estetike bio je osvijestiti profinjenost i pomicanje senzibiliteta, struktura i uvjeta vizualne i emocionalne komunikacije kao bi se naš amputirani smisao za percepciju iznova perceptivno oslobodio."

Mia Makela - SOLU, finska performerica, taksativno predstavlja live cinema, umjetnost filmskog performansa, čiji nam je VJ-ing najpoznatiji predstavnik. Britanski umjetnik Chris Welsby objašnjava utjecaj otkrića u kvantnoj fizici na formiranje praksi proširenog filma.

Priča, vrijeme i percepcija dolaze u proširenom filmu u pitanje, a filmska umjetnost, jedna od najvještijih manipulatorica masama, postaje poligon za pobijanje društvenih normi.

Srđan Laterza