Koncem 2015., točnije uoči Interlibera, domaći izdavači izložili su svoja najbolja izdanja. Prosječan domaći knjigoljubac možda je i mogao rogoboriti kako je bilo i boljih sezona s bogatijom žetvom, ali nitko nije ostao kratkih rukava. Za svakoga se opet našlo po nešto. Neki od najrazvikanijih i u medijima najreklamiranijih aduta – pomalo su razočarali (ili smo možda podlegli prevelikim očekivanjima), ali poslije njih na red su došle i druge, manje spominjane knjige.
Jedan od prošlogodišnjih izdavačkih favorita iz sjene svakako je bio i treći roman mlade nigerijske spisateljice
Chimamande Ngozi Adichie (1977.) –
Amerikana.
Adichie već prvim romanom,
Purpurni hibiskus (2003.) – kod nas objavljenim
u izdanju Profila (2007.), uspijeva zadobiti pozornost književne kritike. Popis nagrada i priznanja impresivan je, a romanom
Polovica žutog sunca (2006., kod nas objavljen u izdanju VBZ-a 2007.) učvrstit će sa na listi najcjenjenijih spisateljica nove generacije.
Tri godine kasnije izlazi joj i The Thing Around Your Neck – zbirka kratkih priča kojom osvaja niz zapaženih nominacija. I tako dolazimo do Amerikane (2013.), romana kojim će osvojiti uglednu nagradu američkih književnih kritičara NBCC, i to u zastrašujućoj konkurenciji (Javier Marias, Ruth Ozeki, Donna Tartt i Alice McDermott).
Amerikana je priča o Ifemelu i Obinzeu. Upoznaju se u srednjoj školi i premda su Obinzeu, istaknutom pripadniku muškog društva zvanog Frajerčine, namijenili Ifemelinu prijateljicu – najzgodniju curu u školi, on na jednom tulumu ne skida pogled s Ifemelu, ne mareći za ljepoticu s kojom ga prijatelji žele spojiti. Od te noći nerazdvojni su, zajedno odlaze i na fakultet. Nestabilna politička klima u Nigeriji uzrokuje niz prosvjeda, profesori pokreću dugotrajne štrajkove i mladi odlaze iz zemlje. Tko god može, traži priliku za nastavak školovanja i posao u Sjedinjenim Državama ili Velikoj Britaniji. Obinze, inače veliki zaljubljenik u sve američko, savjetuje Ifemelu neka aplicira za vizu, a on će već doći za njom.
Ifemelu uspijeva dobiti papire, odlazi u obećanu zemlju Ameriku gdje će za prvo vrijeme živjeti kod tete Uju koja je već ranije napustila Nigeriju. Stipendija nije dovoljna za kakav-takav normalan život, pa Ifemelu prvo ljeto provodi čuvajući malog nećaka kod tete. U brojnim pokušajima pronalaženja dodatnog posla posvuda nailazi na zatvorena vrata. Kad situacija dođe do samog ruba, u očaju prihvati ponižavajući angažman kod jednog teniskog trenera. Nakon toga povlači se u sebe i raskida kontakte sa skoro svima koje je poznavala, pa tako i s Obinzeom. Ne odgovara mu na pozive, njegove mailove briše nepročitane, a tako će nastaviti i kad stvari krenu nabolje.
S druge strane, Obinze je rđave sreće, nakon terorističkog napada na njujorške Twinse nema nikakve šanse dobiti vizu za Sjedinjene Države, pa odlazi u Veliku Britaniju. Taj period neće pamtiti po dobrom, ilegalno radi najteže fizičke poslove, ljubav njegova života ne javlja se i na koncu – uhvatit će ga s tuđom radnom dozvolom i deportirati natrag u Nigeriju. Zemlja je izjedena korupcijom i Obinzeu je jasno, želi li bilo što postići u životu, morat će se ulizati nekom moćnom. Upravo to i čini. Onog trenutka kad je dobio priliku, iskoristit će je maksimalno.
I dok se Obinze bogati u Nigeriji i osniva obitelj sa ženom koju ne voli, Ifemelu živi svoj novi američki život. Kao djevojka iz Nigerije, tek će u Americi postati svjesna rase i tako započinje pisati blog Rasoumlja iliti različite opservacije o američkim crncima (nekoć poznatijim pod nazivom crnčuge), crne autorice neameričkog porijekla.
Ifemelu piše duhovito i britko postavljajući pitanja, ističući i opisujući svakodnevne probleme s kojima se u Americi i danas susreću svi oni s pogrešnom bojom kože. Njezin blog uskoro prerasta u nešto veliko, ljudi je čitaju, komentiraju, tvrtke se žele reklamirati na njezinoj stranici, stižu i donacije, Ifemelu zovu na sve strane, ona drži predavanja, a stiže i poziv s Princetona.
Na ljubavnom planu ne ide baš dobro. Dvije ozbiljne veze raspadaju se nakon nekog vremena i Ifemelu nije sigurna što zapravo želi – nešto što ne postoji ili možda nešto što je imala, pa izgubila. Vrijeme polako prolazi, već je trinaest godina u Americi i nijednom nije otišla u Nigeriju. U jednom trenutku donosi odluku – vrijeme je za povratak u domovinu.
Nigerija koju je upamtila više ne postoji. Sve se promijenilo, a promijenila se i ona. Obnovila je kontakt s Obinzeom, zna da je on oženjen i uspješan čovjek, po povratku izbjegava susret s njim, ali u isto vrijeme zna da je to neizbježno.
Amerikana je velik i značajan roman u kojemu se zrcali slika današnjeg svijeta. Prizori iz tog svijeta svakodnevno dopiru do nas putem medija, ali ovdje imamo priču iz prve ruke. Adichie nam govori i o stvarima koje možda ne želimo čuti, jer su neugodne ili ih ne razumijemo ili naprosto nemamo pravi odgovor.
Preplićući tri uvjerljive priče s tri kontinenta i tri države (Nigerija, SAD, UK) tijekom posljednjih 15-ak godina, mlada nigerijska spisateljica ne nudi samo jednu veliku ljubavnu priču. Amerikana je priča o tek načetom 21. stoljeću, o životu izbjeglica, rasnim pitanjima i nadasve – pravu čovjeka da živi životom dostojnim čovjeka. I to u svijetu u kojemu to nije nimalo jednostavno.
Amerikana se nepogrešivo nadovezuje na priču o Sirijcima kojima je Europa odškrinula, pa onda zalupila vrata, o svima onima što svakodnevno stradavaju pokušavajući pronaći svoje mjesto pod suncem, o bodljikavim žicama, rastućoj netrpeljivosti i mraku u koji polako tonemo.
Na kraju, Amerikana je jedno od najugodnijih književnih iznenađenja protekle godine i ako još uvijek zdvajate nad hrpicom naslova koje ste si priuštili na prošlom Inteliberu, pitajući se što prvo uzeti – slobodno dajte prednost Amerikani.
Preporuka s pet zvjezdica, bajkovitim vrtom, bazenom i zapanjujućim pogledom na svijet.
Foto: Ohio University Library / Flickr
