Telepati protiv psihopata

Iako se zbilja trudim biti otvorena prema svim žanrovima, nerijetko sam intolerantna prema nekima. Premda znam da to nije nešto čime bih se trebala dičiti, moja mašta jednostavno ne funkcionira u smjeru fantasyja. No, srećom, i u najstrožim pravilima postoje (rijetke) iznimke – serijal Harryja Pottera progutala sam u sedam zalogaja, isplakala vrč (nimalo krokodilskih) suza i razočarala se u ekranizacije istih. 

Tragom J.K.Rowling krenula je i mlađa književnica Samantha Shannon čija je početna knjiga (tek najavljivanog) serijala Sezona kostiju pomela i osvojila kritičare te čitateljsku publiku. Prava na izdanje knjige otkupio je ugledni britanski izdavač Bloomsbury, a prava na ekranizaciju prodana su i prije izlaska knjige. Shannon je objavom ove knjige svrstana uz bok Stephanie Meyer (Sumrak) i Suzanne Collins (Igre gladi), a tome je zasigurno pridonijelo i finale nagrade Women of the Future za mlade spisateljice.

Knjiga započinje u ne tako dalekoj budućnosti: godina je 2059., svijet i dalje zazire od različitosti. Makar se to ne čini nimalo drukčijim od naše svakodnevice u kojoj su Drugi i dalje nedvosmisleno etiketirani, ovdje su različiti ljudi oni koji imaju paranormalne sposobnosti kao što su mistična vidovitost i slobodan ulaz u tuđe misli. 

Takva je i devetnaestogodišnja Paige Mahoney, u podzemlju znana kao Blijedi Sanjar. Paige svoje sposobnosti krije od oca, a za svojeg šefa Jaxona obavlja svakojake kriminalne zadatke. S obzirom na bezbroj opasnosti kojima se neprestano izlaže, ne čudi da je ubrzo ulove te prebace u Oxford gdje je čeka mukotrpna obuka, ali i zloglasna Nashira koja od nje pokušava ukrasti njene najvrjednije sposobnosti. Paige do kraja ostaje buntovna i bori se za povratak u rodni kraj, a u tome joj pomažu oni od kojih je to najmanje očekivala. Knjiga s otvorenim krajem zasigurno će nagnati čitatelje da posegnu i za njezinim nastavkom. 

Početak samog romana pomalo je konfuzan s obzirom da sadrži veliki broj nepoznatih riječi s kojima se čitatelj odmah mora uhvatiti u koštac. Ljenjim čitateljima možda se neće dati neprestano zavirivati u rječnik koji se nalazi na kraju knjige, a kojeg je autorica zbilja dobro napravila i uz pomoć kojega se sve čini posve logičnim i razumljivim. Ipak, oni predaniji i fleksibilniji čitatelji ubrzo će se naći u središtu Londona, upoznat će se s Paige i njezinom ekipom te pristati na nemilosrdnu borbu koja će potrajati sljedećih četiristo stranica. 

Početna moguća nerazumljivost ubrzo prestaje te se nedvojbeno zna tko se bori na strani dobra, a tko na strani zla. Polarnost strana u ovom se romanu čini očekivanom i često površnom. Ipak, u početnu plastičnost brojnih likova (koji se možda čine i epizodnim) Shannon unosi karakternost, odlučnost i dubinu. Tako se obje strane čine u potpunosti objašnjene, baš kao i njihovi postupci. 

Nepoznate riječi (čak i za čitatelje kojima je mrsko neprestano zavirivati u rječnik) ubrzo postaju sastavni dio knjige kojima nije potrebno dodatno objašnjenje jer Shannon sve objašnjava potpuno i u hodu. Također, brojnost likova ne predstavlja problem jer svi likovi imaju raznovrsne i neophodne funkcije u priči.

Fantastični elementi, priznajem, nisu me toliko oduševili, no ponovno – možda to ima veze i s mojom problematičnom maštom, iako to ne umanjuje užitak čitanja i uživljavanje u univerzalnu temu borbe dobra i zla. Upravo je na tome najveći naglasak, baš kao i na prepletanju sadašnjosti i Shannonine varijante budućnosti. Neke stvari nikad ne zastarijevaju, no Shannon se na svoj način pokušava boriti protiv njih. Borba protiv nerazumijevanja različitosti, protiv institucionaliziranosti i uniformiranosti, baš kao i dobra protiv moćnika, čitatelju definitivno približavaju shvaćanje središnje poruke cijelog romana. 

Roman Sezona kostiju, ambiciozno djelo Samanthe Shannon, čitateljima neće ponuditi gotovo nijednu stranicu predaha i opuštanja jer će se na svakoj stranici susresti s brojnim uzbuđenjima, avanturama, fantastičnim zapletima i okršajima. Zahtjevnijim će se ljubiteljima i poznavateljima fantasyja neki segmenti romana možda činiti slabijima i već viđenima, no unatoč tome, neće ih razočarati šarolikost likova, scene borbe koje su zaista dobro opisane, baš kao ni neprestano iščekivanje daljnjih događaja kojima svjedočimo čitanjem romana. I baš zbog toga – sigurna sam kako će brojni čitatelji i ostalim nastavcima (predviđa se još njih šest) dati priliku.