Stranci čitaju na plaži, a naši?

Utorak
07.08.2007.

Moj prvi susret s plažom ovoga ljeta dogodio se u Petrčanama kraj Zadra, gdje sam otišao kako bih se zabavio na Garden Festivalu. S obzirom da ga organizira onaj tip koji je svirao bas ili bubanj u UB40, postava glazbenika koja tamo dolazi sasvim je respektabilna. Zahvaljujući tome te promo-partyjima po Engleskoj, u Petrčane je stigla hrpa Otočana. Barem tisuću, rekao bih. Kako Garden traje i danju i noću, mnogi su popodnevno sunčanje (za mudrije izležavanje u hladovini) proveli u društvu knjige. Malo sam obilazio plažu i zaključio da je broj Englez(in)a koji čita poprilično velik.

Ipak, prva knjiga koju sam uočio bila je na slovenskom. Krenuo sam do dućana, uz more, naravno, kako bih vidio ima li na plaži koji par nogu vrijedan pažnje, i naletio na jednu gospođ(ic)u od svojih četrdesetak godina, rekao bih. Udobno se smjestila u stolicu na rasklapanje i zadubila u knjigu Gaby Hauptmann Iščem impotentnega muža. Od tog mi je trenutka bilo jako drago što sam se prihvatio ovog zadatka. Po samim koricama vidi se da je žena carica, skoro da nosi majicu s porukom. Mada, ostavila me u dvojbi – je li se razvela od muža koji je stalno htio seks ili ga još trpi, a ostavit će ga čim nađe nekog mlohave čune?

Izbor jedne od Engleskinja na Gardenu bila je The No. 1 Ladies' Detective Agency Alexandera McCall Smitha. Prema izrazu na njenom licu, bilo joj je to prilično zanimljivo štivo. No, u prvom dijelu plažne patrole plan mi je bio uočiti što čitaju ljudi s hrvatskog govornog područja. Jer, stranci čitaju na plaži, i to masovno. Hrvati isto čitaju – ali uglavnom Jutarnji, Slobodnu i Sportske, a Hrvatice Gloriju i Cosmo. To ne govorim tek tako, nego nakon mnogostrukog prešetavanja po plaži u Supetru u potrazi za istinom – barem tri petine literature otpada na časopise. Istina, našao sam i jednu Njemicu koja je čitala časopis – i to Focus, daleko ozbiljnije štivo od onog u rukama uočenih domaćih.

Zbog jedne mi je stvari bilo drago. Prilikom prilaženja 'sunčači(ca)ma' s engleskim naslovima knjiga, ostao sam ugodno iznenađen što su ti ljudi bili 'domaći'. Jedan je mladić iz Dubrave čitao Innocent When You Dream: Tom Waits collected Interviews (za koju je predgovor napisao Frank Black) i bilo mu je jako drago što je neke od tih intervjua uspio pronaći na YouTubeu.

Mada sam postao profesionalno deformiran u gledanjima naslovnica knjiga, samo sam dvaput uočio Harry Potter and the Deathly Hallows u rukama kupačica. Posebno me obradovala spoznaja da Hornbyja čitaju i žene – u rukama jedne koleginice iz Beograda našla se A Long Way Down (u rezervi je imala Kad je Sunce bilo Bog Zenona Kosidovskog).

Zanimljivo je kako se ljudi ponekad odluče ljeti nadoknaditi klasike. Tako se u rukama jedne Zagorke našla Kunderina Nepodnošljiva lakoća postojanja (za koju se usred knjige sjetila da ju je već čitala i da zna kraj, ali je svejedno nastavila). Moja mama, pak, odlučila se za Siddhartu Hermana Hessea. Kaže da ne može pročitati više od pet stranica – jer nakon toliko zaspi.

Neke djevojke su tijekom zime i proljeća bančile, pa za ljeto nisu bile u mogućnosti birati literaturu. Iz bogate ponude stručne literature na plažama (baš me zanima koliko informacija uz šum mora ostaje u glavi), izdvajam Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj te Svjetsku književnost zapadnog kruga Ivana Slamniga.

Kako su računalne/konzolarne igre postale neizbježni dio svakodnevice, počele su se pojavljivati i knjige rađene prema igrama. Ne znam, možda je i obratno, ali jedan je SFrik, čitao knjigu po igri 'Halo'. Na naslovnici piše da je riječ o knjizi tijesno povezanoj s igrom za X Box. Baš je lijepo što se u doba suverenog vladanja Sonyjevog Play Station još uvijek nađe neki alternativac koji se ipak odluči za konzolu konkurentske kuće – Microsofta. Inače, mladi gospodin kaže da malo pretjeruju u opisima prosipanja mozga po zidovima i to točno onako kako se to događa u igrici, tako da mašti baš i nije ostalo previše ne volju.

Bilo je tu još zanimljivih naslova, ali ljeto je još pred nama, tako da uskoro možete očekivati i nastavak. U drugom dijelu nastojat ću se orijentirati na žene iz inozemstva. Preferiram Skandinavke (koje navodno puno čitaju), sestre Slavenke i istočno-Europljanke (koje, mislim, ne čitaju). So help me God.

Tonči Raić
7.8.2007.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu