Preživjeti na Marsu

Unatoč ogromnom pritisku, od onog najbenignijeg (i najkomičnijeg) kako su ljudi žarko željeli znati po kojemu je stvarnom junaku snimljen film do onog poprilično snažnog i uvjerljivog kako je Akademija ovo filmsko djelo nagradila oscarovskom nominacijom u onoj najprestižnijoj kategoriji (za najbolji film), uspjela sam učiniti ono što se tada činilo nemogućim: prvo pročitati knjigu, a onda tražiti greške u filmu. 

Nakon pročitane knjige i pogledanog filma, u potpunosti se predajem generalizaciji, potvrđujem kako je to pravi redoslijed i kako je knjiga (i ovaj put) nadmašila film. A film je zaista dobar. 

IT stručnjak i zaljubljenik u astronomiju Andy Weir svojom je debitantskom knjigom za sve svoje (eventualne) buduće knjige podigao ljestvicu na poprilično visoku razinu. Nakon niza odbijenica koje su redom pristizale iz brojnih izdavačkih kuća, Weir je knjigu odlučio objaviti u elektroničkoj verziji na Amazonu, po poprilično smiješnoj cijeni. Ostalo, već sad, pripada povijesti.

Radnja knjige je krajnje jednostavna: kako potpuno sam preživjeti na Marsu, odnosno, vratiti se na Zemlju. Ukoliko ste Mark Watney, botaničar i mehaničar, a ujedno i protagonist ovog romana, izvući će vas kvalitetan humor na vlastiti račun i dugogodišnja obuka za upravo ovakve nepredviđene situacije. 

Knjiga se sastoji od Watneyjevih dnevničkih zapisa u kojima neprestano bilježi sve svoje misli, opravdane strahove, ali i krajnje domišljate i temeljite upute za preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Pomoću svojih znanja i sposobnosti, Watney uspijeva ostvariti komunikaciju sa Zemljom te pomoću njihovih brzih i stručnih reakcija, početno očajanje prerasta u onaj čvrsti, iskonski nagon – za preživljavanjem. 

Weir u cjelokupnu priču umeće i dramatičnu utrku s vremenom koja i samo čitanje čini filmičnim poput kakvog mudrog akcijskog trilera. A sveprisutni filmski plakati nemaštovitijim čitateljima olakšavaju i zamišljanje glavnog junaka (Matt Damon je neizbježan!)

Ispočetka, laiku za prirodne znanosti poput mene nije bilo nimalo lako pratiti i shvaćati komplicirane fizičke, kemijske i matematičke izračune, no s vremenom ta 'stručna' područja postaju potpuno normalnim sastavnim dijelom knjige te, unatoč ukorijenjenom otporu prema tome, prestaje i preskakanje istih. Red znanosti, red preživljavanja i red britkog humora čine ovu knjigu iznimno zabavnom, čitkom i napetom – knjigom koja se do kraja čitanja teško ispušta iz ruku. 

Opisi 'crvenog' planeta vrlo su slikoviti, precizni i znanstveno obojani, baš kao i opisi Watneyjevih načina preživljavanja koji iz uspješnih prelaze u neuspješne i obrnuto. Mars je hladan, nepoznat i fascinantan planet, a Weirovo pisanje čini ga i opipljivim i životnijim. Simpatičan astronaut koji je nenamjernom greškom svojih suputnika ostao ostavljen na planetu te ga potom 'kolonizirao' jedan je od glavnih aduta ovog Weirovog romana. Watney je lik koji će ismijavati glazbenu kolekciju svoje zapovjednice, suprotstavljati se svim glavnim facama iz NASA-e, oglušivati na naređenja svojih nadređenih, racionalno razmatrati koji ga oblici smrti čekaju te istodobno poduzimati apsolutno sve samo da bi preživio. 

Weirov roman nije djelo kojemu će se kritičari diviti zbog umjetnosti pisane riječi, no publika će ga obožavati, čak i oni koji izbjegavaju znanstveno-fantastične romane. 

Na kraju valja opovrgnuti i jednu generalizaciju: geekovi znaju napisati kvalitetno štivo, a s punom potporom možemo izreći jedan vapaj: pošaljite Weira u svemir, nek' čovjek vidi o čemu je odlično pisao!