Naslov knjige: Pismovnik (Naklada Ljevak, Zagreb, 2014,; S ruskog preveo Igor Buljan)
Autor knjige: Mihail Šiškin
Prevoditelj: Igor Buljan (ruski)
Izdavač: Naklada Ljevak (Zagreb)
Godina izdanja: 2014.
Mihail Šiškin:
Pismovnik (Naklada Ljevak, Zagreb, 2014,; S ruskog preveo
Igor Buljan)
Mihail Šiškin jedan je od onih pisaca koji uživa u superlativima i najstrožih književnih kritičara. Tako ga Guardian poprilično samouvjereno proziva ''najvećim živućim ruskim romanopiscem koji koristi univerzalne teme poput ljubavi i smrti'', a Times smatra kako upravo zbog Šiškina ''ruska književnost nije umrla s Dostojevskim". Ipak, velike i poprilično pretenciozne riječi trebalo bi i opravdati, a Šiškin je to svojim posljednjim romanom Pismovnik definitivno i učinio. Osim što je osvojio prestižnu književnu nagradu Velika knjiga 2011. godine, upravo je ovim romanom učvrstio svoju poziciju jednog od najcjenjenijih i najprevođenijih ruskih pisaca.
Ipak, nakon stoljeća i stoljeća književnosti, čitatelji nerijetko očekuju nešto novo, nešto potpuno drugačije. Stoga se često ove univerzalne teme za kojima Šiškin mahnito poseže čine ispraznima i potpuno iscrpljenima (iako sam autor podrazumijeva kako upravo zbog toga '
'pisac mora naći jezik kako bi sabio ono što je važno u riječi."). S druge strane, mnogim su zaljubljenicima u književnost baš takve teme ono što ih i dalje privlači književnosti.
Čitajući ovaj roman, smatram kako je Šiškin svojim načinom pisanja uspio pridobiti obje 'strane' čitatelja. Prve je osvojio gotovo nepodnošljivom lakoćom pisanja koja čitatelja gotovo cijeli roman uljuljkava u ono zadovoljstvo čitanja kojem teže svi pisci. Drugu skupinu će upravo Šiškinov način promatranja vječnih tema nagnati da čitaju i dalje jer upravo kroz Šiškinovo pero ove teme postaju ipak drugačije od onih na koje smo navikli. Za užitak u čitanju ovog romana valja pohvaliti i njegova prevoditelja Igora Buljana koji je odradio zbilja odličan posao.
A to sve Šiškin postiže – pismovnikom. Radi se o obliku književnog djela u kojem se dvoje protagonista dopisuju. Ovaj je roman obilježen i magijskim realizmom jer su ljubavnici koji razmjenjuju dirljiva pisma razdvojeni i prostorno i vremenski. Vladimir je sudionik Boksačkog ustanka u Kini s početka 20. stoljeća, a Aleksandra je medicinska sestra u Rusiji sredinom istog stoljeća. Tako netom spomenuta jedna od vječnih tema – ljubav – postaje ono što uspijeva nadvladati sve prepreke koje joj stoje na putu.
U Vladimirovim je pismima očekivano naglašena ratna tematika i sve ono što ide uz to – česte egzistencijalne krize koje Vladimir proživljava tijekom svojih ratničkih dana, strahovi izmiješani s povremenim osjećajem ponosa koji zapravo nikad ne dolazi do potpunog izražaja, što bi se možda i očekivalo od vojnika koji se bori, te snažna želja i čežnja za povratkom voljenoj ženi. Baš kao što se u Vladimirovim pismima osjeća duh ondašnjeg vremena, tako se i kroz Sašenjkine riječi ispisuje svakodnevica ruske žene posve modernih svjetonazora koja čitatelja nerijetko iznenadi upravo svojim naprednim shvaćanjima.
Dva suprotna svijeta i vremena Šiškin je svojom književnom zrelošću uspio približiti i učiniti ih posve kompatibilnima, pa i ovisnima jedno o drugome. Tako se Vladimirove povremeno romantizirane izjave suprotstavljaju Sašenjkinim odrješitim rečenicama, no taj ih opozicijski odnos ne razdvaja već, dapače, čini upravo onim što pokušavaju postati – ljubavnim parom. I dok jedno drugome pomoću pisma, koja možda nikad neće stići na željenu adresu, i prepričavaju kako provode dane, nimalo se ne razlikuju od nebrojenih parova koji ni na koji način nisu razdvojeni, ni prostorno ni vremenski.
Uz to, kao što je i sam autor izjavio,
"pismo je metafora prevladavanja vremena, odnosno smrti", a u jednoj se rečenici Vladimir poistovjećuje i sa Šeherezadom koja prepričava kako bi – živjela.
Roman Mihaila Šiškina nazvali su i ''modernim remek-djelom, mješavinom stvarnosti i mašte, povijesti i bajke'' te će upravo zbog toga zasigurno zadovoljiti i apetite zahtjevnijih čitatelja. No upravo je Šiškinova nepretenciozna naracija ono što osvaja čitatelje diljem svijeta. Šiškin je ovim romanom učvrstio svoju poziciju jednog od ponajboljih suvremenih pisaca i zaslužio nebrojene laude kojim ga neprestano obasipaju.
