Malala Yousafzai i Christina Lamb,
Ja sam Malala (Profil, Zagreb, 2013.; S engleskog prevela
Katja Mihovilović.)
"Biti otrgnut od zemlje koju voliš nešto je što ne bih poželjela nikome." U Malalinom svijetu, ova rečenica nije tek isprazna domoljubna izjava šesnaestogodišnjakinje koja je zbog političke situacije morala napustiti državu u kojoj je rođena i u kojoj je odrasla. Za nju, domovinu čine čast, ljubav, obitelj, gostoprimstvo. Ona se borbom za obrazovanje pokušala izboriti i za vlastitu domovinu.
Unatoč neslužbenom zavjetu šutnje kojem su podvrgnute žene u islamskim zemljama, Malala je glasno poručila kako neće odustati od borbe za obrazovanje (posebice djevojaka). Slično je učinila i Iranka
Marjane Satrapi koja je odličnim ilustracijama u stripu
Persepolis prepričala svoje iskustvo života u islamskoj državi. Iako je Pakistan (baš kao i Iran) ''zemlja gdje se rođenje sina slavi pucnjevima iz puške, dok se kćeri skrivaju iza zavjese'', iako su zbog svojih stavova, ali i zbog svjetonazora svojih obitelji, morale napustiti vlastiti dom. Međutim, dok je Satrapi svoju priču začinila crnim humorom, unatoč iznimno teškim događajima kojima je svjedočila, u Malalinoj knjizi dominira ozbiljniji ton.
Knjigu Ja sam Malala napisala je Christina Lamb, britanska dopisnica Sunday Timesa, prema autentičnim pričama i sjećanjima Pakistanke Malale Yousafzai. Radi se o autobiografiji koja zasigurno neće biti jedna od knjiga za kojima čitatelj poseže u trenucima opuštanja, onda kad čezne za svijetom izmišljenih i bezbrižnih likova, jer djetinjstvo i odrastanje ove djevojke su od samog početka bili obilježeni strahom, nepravdom i podjelama. Njezin se narod, još uvijek pokorno i još uvijek preoštro, dijeli na muškarce i žene, talibane i državnu vojsku, obrazovane i neobrazovane, prijatelje i neprijatelje. A kad odrastate u takvom okruženju, preostaju vam samo dvije stvari: šutnja ili otpor. Malala je odabrala ovo drugo.
Tinejdžerskom se buntovnošću odlučila za otpor represivnoj talibanskoj strahovladi. Uz veliku obiteljsku potporu (pogotovo očevu), mikro-revolucije je počela voditi tajnim pohađanjem (zabranjene) nastave, a potom snažnije kroz odbacivanje burke (talibani marame, koje je i Malala nosila, nisu smatrali dovoljno dobrom zamjenom za burke) i gostovanjima u raznim medijima čime je njena borba protiv talibanizacije postala javna (a samim time i opasnija).
Malalina je autobiografija podijeljena na sedam dijelova, ukoliko u ravnopravna poglavlja ubrojimo i prolog i epilog. Kroz njih, Malala govori o povijesti svoje obitelji, ali i o nekim historijskim činjenicama vezanim uz Pakistan, samim time i islam i budizam (religije koje dominiraju u Pakistanu). Pokušava objasniti najvažnije stvari vezane uz pleme Paštuna te govori o svojoj obitelji i rodbini, upadima talibana u dolinu Svat, njihovom vladanju prema neistomišljenicima, njezinom početku borbe za obrazovanje, ali i bezgraničnoj potpori obitelji. Posljednji se dijelovi knjige tiču pokušaju atentata na nju, njezinom oporavku i nastavku života u Engleskoj, daleko od zemlje u kojoj je rođena.
Autobiografija Pakistanke koju su talibani pokušali ubiti jer se zalagala za pravo na obrazovanje, knjiga je koja čitatelje neće ostaviti ravnodušnima. Iako pisana jednostavnim stilom, ona naše čitatelje upoznaje sa svijetom koji se, srećom, u mnogočemu razlikuje od onog kojemu (trenutno) pripadaju. Pritom ova knjiga može biti podjednako zanimljiva i zapadnim i istočnim čitateljima. Zapad će u brojnim trenucima biti zaprepašten različitim činjenicama koje su u istočnim zemljama posve legitimne i svakodnevne, a Istok će dobiti potrebnu dozu nade u mogući boljitak (za koji se ipak sami moraju izboriti).
Onome što je medijski popraćeno, nerijetko smo skloni umanjivati važnost, no velika medijska potpora omogućila je da Malaline žrtve ni u jednom trenutku nisu bile uzaludne. Osim mnogih javnih ličnosti i showbiz zvijezda koje su Malali dale podršku (Barack Obama, Angelina Jolie, Beyoncé...) i time još jednom javno ukazale na važnost njenih pothvata, osnovana je i zaklada koja nosi njezino ime, a koja nastoji da svako dijete na svijetu bude obrazovano.
Mi joj možemo samo čestitati na nevjerojatnoj hrabrosti kojoj svjedočimo svakom pročitanom stranicom. I nastaviti se boriti, protiv nepravdi prisutnih i u našem svijetu, istim oružjem – znanjem i obrazovanjem.
Zvjezdana Balić
foto: Malala Yousafzai (
UN)
