Not Feeling Good

Pjesme, baš kao i većinu stvari u životu, dijelim na najbolje, najdraže i najljepše. A nakon sveopće opsesije najposjećenijom nam društvenom mrežom, svojoj triobi dodijelila sam još jednu kategoriju: silovane pjesme. Znate već koje su to jer svakodnevno barem jednom nalijećete upravo na njih. 

Toj kategoriji (iako to poprilično ovisi i o prijateljima s kojima raspolažete na dotičnoj društvenoj mreži) nalazi se i Njezina pjesma, naslovljena poprilično jednostavno: Feeling good. Unatoč mogućoj pomisli kako je zbog silnih objava ova pjesma postala izlizana, u ovom se slučaju potvrdila ona stara narodna kako 'od viška glava ne boli'. A glava ne boli ni od novih saznanja o nekome o kome ste dosad znali, zapravo, tek da pjeva baš tu pjesmu.

Gilles Leroy ovaj je roman okarakterizirao kao fikcionalni iako je inspiriran stvarnim događajima u životu Eunice Kathleen Waymoon, globalno poznatije pod imenom Nina Simone. Radnja ovog romana smještena je na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, sudeći po tome da prikazuje posljednje godine života ove umjetnice. 

Nina Simone te godine provodi na jugu Francuske, i dalje okružena artiljerijom pomoćnika, kako privatnih (kuhara, asistenata, vozača), tako i poslovnih (menadžeri za brojne poslovne pothvate). A toj se skupini, unatoč brojnim odgovaranjima, pridružuje i Ricardo, Filipinac koji pokušava na sve načine zaraditi za obitelj koju je ostavio u domovini. 

Upravo njegovim pripovjedačkim glasom čitateljima se pokušava prikazati život ekscentrične, prohtjevne i pomalo zaboravljene dive koja nastoji zagorčati ne samo svoj život, već i život onih koji je okružuju. Istodobno, brojni menadžeri oko nje pokušavaju iznuditi još pokoji nastup, a samim time i sebi osigurati financijsku dobit. 

Iako je opterećen nebrojenim opaskama kako bi trebao pobjeći dok još može, Ricardo, za razliku od gotovo svih (pa čak i njene vlastite kćeri), ne odustaje od Nine i s vremenom – postaje njezin pravi prijatelj i jedina osoba koja djeluje kao da u taj odnos ne ulazi iz financijske koristi. 

Osim Ricardova pripovijedanja, svoju priču donosi i sama Nina koja svom pomoćniku prepričava određene segmente vlastita života, a koji, za razliku od Ricardovih, uglavnom pripadaju njezinim počecima, odnosno gotovo zaboravljenoj prošlosti. Iz tih priča saznajemo sve ono što je zapravo kreiralo njezinu personu, što je odredilo njezinu karijeru, njezin ljubavni život i odnos s drugima. 

I dok je Ricardov glas ispunjen iznimnim suosjećanjem koji postupno prelazi u supatništvo, Ninin je glas polifon: sjetan, melankoličan, prepun gorčine, samotan, tvrdoglav. I upravo zbog toga se čini posve iskrenim, a sam roman gotovo biografskim. Leroy je te istinite podatke preuzeo iz autentičnih dokumenata i to je sasvim solidno uklopio u ostatak fikcijskog dijela. Upravo se prepletanjem fikcije i romansirane fakcije postiže pravi prikaz podijeljenosti Nininog karaktera. 

Francuski pisac Gilles Leroy, književnim poznavateljima prepoznatljiv po svojoj 'američkoj trilogiji' (Alabama Song, Zola Jackson) kojoj pripada i ovaj roman, na nepretenciozan, iako u potpunosti uvjerljiv način, čitateljima pruža ono iskustvo čitanja koje istodobno oživljava i neka druga osjetila (posebice auditivna). I onim čitateljima koji nisu upoznati sa životom i djelom Nine Simone osvjetljava njezinu pojavnost i umjetnost. 

Upravo se zbog toga, nakon čitanja, ne osjećamo poput Sinnermana jer dosad o njezinoj biografiji nismo znali ništa. Dapače, Leroy se fino "…take care of us…" i uputio nas u sve što trebamo znati. Jednostavno i melodično. A tvrdokorni zaljubljenici u Simonenino stvaralaštvo uživat će u još jednom literarnom hommageu ovoj neobičnoj umjetnici. 

I mala napomena, Feeling good se nigdje ne spominje u ovom romanu.