Ne samo da mogu čitati nego nažalost moram. Naime postoji ono što čovjek čita iz gušta i ne samo iz književnog užitka nego nešto što ga doista zanima i tu čitam jednu knjigu koju mi je Roman dao, Ted Hughes Rođendanska pisma i zanimljivo mi je kako se poezijom može pričati priča, ne samo na nivou jedne narativne pjesme nego na nivou čitave knjige. Izvrsne su mi pjesme i to čitam pomalo.
Vratio sam se jednom jako dragom romanu, Djeca ponoći Salmana Rushdiea. Taj indijski kaos mi je jako zanimljiv u usporedbi s ovim kaosom koji mi danas živimo. A čitam i romane za VBZov natječaj za najbolji neobjavljeni roman i tih rukopisa ima dosta. Onda čitam dječje radove u okviru škole na daljinu, a tu je više posla nego kad je normalna nastava jer je u ovom smislu potpuno individualizirana pa to čitaš i ispravljaš, prvo jezično pa onda i sadržajno. Ima nešto malo situacija da kopipejstaju, ali čak toga nema previše i to me iznenadilo.
Na kraju, radim na svom romanu, koji čitam.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.