Nekoliko misli o čitanju ovdje i sada: Tomislav Augustinčić

Je li mi teško čitati? Ne – nikad nije teško čitati.

Ali svejedno zapravo poprilično malo čitam ono što ne moram čitati (npr. za kritiku za Booksa.hr).

Tome je par posebnih razloga.

Prvo, sve što trenutno čitam, čitam u .pdf formatu. Kažem čitam, mada, ruku na srce, mislim na povremeno listanje/skrolanje, dekoncentrirano i neposvećeno čitanje nekoliko stranica, a zatim zatvaranje pdf-a. Nije do manjka fokusa, nego me tekst na ekranu dramatično odbija kako zbog zamora očiju koji dolazi s astigmatizmom i visokom asimetričnom dioptrijom, tako i zbog opće nepraktičnosti čitanja s ekrana. Ako legnem čitati, zaspim ispred laptopa i u snu zgnječim naočale. Ako sjednem čitati, bole me leđa i vrat. A u opće neradim yogu u zadnje vrijeme. Trenutno baš žarko želim čitati fantasy/SF, recimo, baš osobito želim čitati romane Milane Benini i Ivane Delač. Nisam ih do sada uopće čitao, čega se poprilično stidim. Recimo baš želim čitati Mletački sokol Milane Benini ili Izgnani Ivane Delač. Ako išta, preporučam da oni koji mogu do ovih knjiga, da ih čitaju umjesto mene. "Samo se tamničari boje eskapizma", rekla je Ursula LeGuinn, suočena s kritikom da su fantasy i SF eskapizam.

S druge strane, kad je krenulo zatvaranje u kuće, sate sam provodio igrajući PC igru Sunless Skies, i to vozeći lokomotivu kroz svemirska prostranstva koja je osvojilo Njezino Ustrajajuće Veličanstvo kraljica Viktorija i planirajući revoluciju s mojim ljubavnikom Prkosnim Vragom, mojim prijateljima Štakorskom Brigadom njemačkih štakora-inženjera i mojom tetom Nezgodnom Tetom. Igra je fantastična i nemilosrdna i fantastična jer je nemilosrdna! Onda sam gledao hrpu video eseja Youtube kanala poput Lessons from the Screenplay ili Lindsay Ellis o hollywoodskim filmovima i filmografiji i pisanju scenarija. Odlični su! Povremeno bjesnim na gluposti na Facebooku.

Konačno, ne čitam zato što pišem. To zvuči ovako malo… fensy, hoch, hohštaplerski, pretenciozno, kao sad sam ja neki veliki pisac, to je kao neka velika izjava, kao neka velika najava, ali nije. Nije me sram priznati, bila mi je novogodišnja odluka da ću ove godine po prvi put od srednje škole početi raditi, baš raditi na pisanju proze. Već dugo vremena želim raditi na romanu. Razbacan sam između par proznih projekata. Sve to trenutno ne liči na ništa, nakon četiri mjeseca napokon sam donekle definirao radnju, karakterizacija likova je na sve strane, ide sporo, vjerojatno ih nikad neću završiti ili ću odustati, ali me posebno veseli i zaokuplja mi svako popodne i do kasno u noć.

Mislim da je bitno raditi ono u čemu pronalazimo smisao i značenja. Svjestan sam da sam u poziciji gdje mogu raditi ono u čemu pronalazim smisao. Žao mi je što mnogi ne mogu. Nadam se da će uskoro moći.

Čitam The Poems of Francois Villon (prijevod Henryja De Vere Stacpoolea iz 1914.; digitalizirana verzija izdanja iz 1919. od Hutchinson & Co., piratska verzija s Library Genesis) jer nikad prije nisam čitao Villona više od par pjesama u antologijama francuske književnosti, a zaintrigirao me kada sam nedavno čitao Jesen srednjeg vijeka Johana Huizinge. Čitam i Your Love is King Espija Tomičića (MaMa, 2019.), ali se nadam što prije dohvatiti ukoričenog primjerka. I povremeno čitam pjesme koje nastaju u umjetničkom projektu konceptualne umjetnice i freelance fotografkinje Anamarije Ami Podrebarac. Naime, program umjetne inteligencije koji je isprogramirala svaki dan na temelju Boccacciova Dekamerona kao baze teksta piše/generira po jednu pjesmu. Inače ima i dvije zbirke pjesama, Poems from 0 i Poems from 1, a koje su bile osnova za kasniji umjetnički performans.

***

Tomislav Augustinčić diplomirao je etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz Luku Šipetića vodio je seriju tribina Krnja književnost u sklopu Booksinog Književnog budoara. Istraživački se bavi temama urbane antropologije, studijama društvenog sjećanja i književne antropologije. Dobitnik je nagrade za mlade autore, Gorana za mlade pjesnike 2020. Na portalu Booksa.hr piše književne kritike.