Na rubu vulkana

Kari Hotakainen: Riječ Božja (Fraktura, Zagreb, 2014.; S finskog preveo Boris Vidović)

Kari Hotakainen napisao je svoj prvi roman s četrdeset godina (dotad je objavljivao poeziju i romane za djecu). U nešto manje od dvadesetak godina, objavio je ukupno njih deset. Jedan roman u dvije godine ne čini se uvijek impozantnom brojkom za nekoga tko se bavi isključivo pisanjem. No ukoliko su svi Hotakainenovi romani ovako kompleksni, ali čitatelju posve razumljivi, skandinavski precizni, ali emotivno nezakinuti, opraštam mu ionako uvijek nezahvalnu statistiku.

Priča u ovom romanu je sljedeća: Jukka je vlasnik Koncerna koji je naslijedio od svojeg oca. Od njega je naslijedio i šest kazeta kojima mu, iako mrtav, pokušava nadoknaditi vrijeme koje je umjesto na njegov odgoj potrošio na izgradnju moćnog poslovnog carstva. Jukka ih preslušava na putu do Helsinkija i 'intervjua života' s novinarkom Leenom, a na koji je primoran ići automobilom zbog zabrane letova aviona uslijed erupcije vulkana. Poveći broj kilometara pristaje mu skratiti Armas, očev vjerni vozač, no za izvjesnu svotu novaca kojom planira pokriti kćerine dugove. 

Riječ Božja roman je podijeljen na četiri dijela (Riječ, Melodija, Aranžman, Tišina), a od kojih svaki započinje poetičnom problematizacijom trenutne financijske situacije u svijetu. Upravo ti ulomci, koji podsjećaju na prologe, svojim su poetskim nabojem u neobičnoj opoziciji s ponešto hladnokrvnijim prikazima emotivnih stanja svijesti svih likova. 

Roman je također podijeljen na četiri naratora (Jukka Hopeaniemi, vlasnik Koncerna; Leena Kontiolahti, novinarka; Armas, vozač; Sarah, Armasova kći). Iako se multiplikacijom pripovijedača ne gubi na dubini pojedinačnih priča, Hotakainen ipak ponajviše pažnje pripadaje Jukki i njegovom životu, odnosno, njegovim zanimljivo odabranim fragmentima. Dozirajući koliko će pojedinosti otkriti o Jukki, autor pomalo mistificira svojeg protagonista, ali i ostavlja prostor i čitatelju da kreira glavni lik ovog romana na neki svoj način. 

Zbog putovanja koje je stavljeno u središte, ovaj se roman često žanrovski percipira kao roman ceste, a i sam se čitatelj nerijetko osjeća poput prisutnog Trećeg na ovom putovanju, iako na njega ostala dva suputnika ne obraćaju ni trunčicu pažnje. A u nekim trenucima, Jukka i Armas ne obraćaju pažnju ni jedan na drugoga. Reduciranim dijalozima i škrtom međusobnom komunikacijom, Kotakainen je uspio prikazati generacijski i svjetonazorski jaz između Jukke i Armasa. Tako njihova konkretna fizička odijeljenost (jedan sjedi ispred i vozi, drugi sjedi otraga i vozi se) postaje metaforički prikaz dvaju svjetova gotovo nenaviknutih jedan na drugi. 

I dok se Armas prisjeća nekih davnih vremena kad je ovim istim putevima vozio Jukkinog oca te brojnih događaja kojima je prisustvovao na tim putovanjima, Jukka misli na budućnost i sve što ga očekuje. Za 'početak', očekuje ga intervju s Leenom, voditeljicom jutarnjeg programa nacionalne televizije, na koji je pristao nakon dugog nagovaranja (po posebno određenim uvjetima o izbjegavanju privatnih pitanja, ali i nekih koji se tiču tekućeg poslovanja njegove tvrtke), a do kojeg će doći ipak tek na samom kraju romana. 

Roman Riječ Božja nije samo prikladno štivo za duge zimske noći provedene na putu, iako će definitivno biti odličan bonus upravo takvoj atmosferi. Ovaj je roman priča o životu, makar o njemu ne govori onim uobičajenim velikim riječima već, gotovo kriomice, ubačenim rečenicama koje ovom romanu daju i filozofsku dimenziju. Hotakainen o životu govori kroz priču o četiri individue. A upravo putem njih – dokazuje se kao majstor za portretiranje cijelog jednog društvenog sustava.

Zvjezdana Balić
foto: smerikal