Menonit Underground

Miriam Toews: Komplicirana dobrota (Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.; S engleskog prevela Duška Gerić Koren)

Moje djetinjstvo nije bilo idealno, no moji su se roditelji svakodnevno iznova trudili da ga učine bezbrižnim i gotovo savršenim. Iako tad nismo imali automobil, stizali smo na željena odredišta. Redukciju struje preživjela sam u zbilja reduciranom obliku, a crtani filmovi držali su me budnom do tatina povratka s posla. 

Junakinja knjige Komplicirana dobrota kanadske spisateljice Miriam Toews odrasla je u zajednici koja je svjesno bojkotirala sve te, nama, obične i nužne stvari. Nominoj obitelji, baš kao i svim ostalim obiteljima menonitske zajednice, svakodnevica je bila ispunjena religioznim poštivanjem biblijskih zakona i svemu onome što moderni pojedinac smatra primitivnim. Tako je njima usađeno vjerovanje kako žena mora poštovati muškarca, a djeca moraju imati nepokolebljiv respekt prema svojim roditeljima. Iako su grijesi svuda oko njih i neprestano ih izazivaju, menoniti im se moraju oduprijeti – naravno, snažnom vjerom u Boga. 

Pisati o nečemu što slovi kao drugačije od uobičajenog najbolje je prepustiti onome tko vrlo dobro zna baš sve o tome. Miriam Toews odrasla je u jednoj takvoj zajednici te je istu napustila čim je navršila 18 godina. Znala je kako želi živjeti drugačije od onoga što joj je nametnuto, a za to je potreban bijeg. Ipak, Toews naglašava kako je počela pisati o menonitima tek nakon očeve smrti jer "ga nije htjela povrijediti ili uvrijediti pišući kritički o njoj". 

Nomi, protagonistica ovog romana, ali i osoba iz čije perspektive doznajemo sve o njezinom životu, također želi pobjeći. Baš kao i njezina sestra koja je to učinila prije tri godine s tadašnjim dečkom, baš kao i majka koja je to učinila pod nerazjašnjenim okolnostima. No naum joj priječi ljubav prema ocu, koja je česta između kćerki i očeva, iako možda razlog njezinom ostanku leži u činjenici što njih dvoje dane provode tako da se "bave svatko svojim stvarima dok ne dođe vrijeme za počinak." (str. 7)

Ipak, unatoč privrženosti religiozno fanatičnoj očinskoj figuri, Nomine odluke nisu nimalo u skladu s vjerskim zakonima. Ona svjesno krši sva ona menonitska pravila zbog kojih bi mogla biti ekskomunicirana. Baš kao i ženski dio njezine obitelji. Sve te brojne i stroge zabrane i ograničenja, baš kao kod drugih tinejdžera, ni Nomi nisu onemogućila da ipak voli "sve što vole mladi." Tako obožava Loua Reeda, nisu joj strani opijati te želi putovati svijetom. Posve je slična šesnaestogodišnjakinjama diljem svijeta, no njezina pripadnost menonitima i njihovom sustavu čini da sve njezine odluke i razmišljanja postaju iznimno komplicirana, baš kao i njezina težnja da ''ostane dobra''. 

Brojnim reminiscencijama na relativno skladno obiteljsko okruženje, Nomi suprotstavlja sadašnje stanje u obitelji koju čine samo otac i ona. Uz brojne prepreke s kojima se sad susreće, njezin i očev odnos ni u jednom trenutku nije narušen. Upravo suprotno – neprestano jača, nevjerojatnim strpljenjem i tolerancijom, usprkos svjetonazorskom i generacijskom jazu.  

Komplicirana dobrota djelo je za koje je autorica primila tucet književnih nagrada, a od kojih se ističe Canada Reads čime je Toews postala prva autorica koja je osvojila to priznanje. Knjigu mogu okarakterizirati kao dirljivu i emotivnu priču o odrastanju. Zbog navedenog, ali i zbog umetnutih duhovitih epizoda, baš kao i lepršavog stila pisanja, ova se knjiga dugo nalazila na brojnim top-listama najčitanijih knjiga u Kanadi. 

Onima koji nisu upoznati s menonitskom kulturom, ovo će štivo pružiti mnoštvo odgovora, upravo onako kako je i sama Nomi htjela: jednostavno, bez komplikacija. 

Zvjezdana Balić
foto: atomicity