Ljubav na studiju književnosti

Jeffrey Eugenides: Bračni zaplet (V.B.Z., Zagreb, 2014.; S engleskog prevela Martina Horkić)

Jeffrey Eugenides (1960.) pisac je kojemu se nigdje ne žuri. Pozornost američke, ali i svjetske književne javnosti privukao je Nevinim samoubojstvima 1993., romanom prevedenim na preko 30 jezika. Sofia Coppola, staroga Francisa kći, odabrala je upravo Eugenidesov roman kao predložak za svoj prvi dugometražni film.

Devet godina poslije, Eugenides objavljuje Middlesex, roman koji će mu donijeti Pulitzera i potvrditi ga kao jednog od najznačajnijih američkih književnika srednje generacije. I opet je valjalo čekati devet godina na njegov novi roman - Bračni zaplet.

Radnja romana smještena je u rane osamdesete, na Sveučilište Brown (otprilike u isto vrijeme i sam autor je bio na Brownu). Madeleine Hanna strastvena je čitateljica, za diplomski rad odabrala je pisati o autorima koji bračni zaplet postavljaju u središte romana. Usred je, dakle, literarnih ljubavnih klasika, ali njoj samoj, na tom planu, ne događa se ništa značajno. No kako to često biva i u zbilji, Madelaine se najednom nađe između dvije vatre – s jedne strane nju privlači Leonard, a samozatajnog Mitchella privlači ona. 

Na prvi pogled Leonard je jedan od onih popularnih tipova koji bez ikakvog napora osvaja ženska srca. Mitchell je drugačiji. Živi od snova, zaljubljen je u Madeleine i, okupiran tim osjećajem, ne čini ništa konkretno ne bi li ju osvojio. Dovoljne su mu i mrvice njezine pažnje, rijetka neobavezna druženja koja će ga smjestiti u kategoriju tipova s kojima možeš provoditi vrijeme bez ikakvog pritiska. Mitchell pristaje na sve, a kad se ljubav između Madeleine i Leonarda rasplamsa, on ostaje u ulozi više-manje pasivnog promatrača. 

Nakon završne godine na Brownu Mitchell odlazi s prijateljem na put po Europi i Indiji. Eugenides je lik Mitchella dijelom vjerojatno radio po sebi. I Jeffrey je pohađao Brown, i on je jedno vrijeme proveo volontirajući u Kalkuti u organizaciji Majke Tereze, putovao je Europom, a da ne bude zabune, obojica su porijeklom Grci.

U međuvremenu Madeleinina veza s Leonardom naprasno puca, da bi na sam dan dodjele diploma doznala da je on završio u bolnici. Već poslije prvog posjeta postaje jasno da priča s Leonardom nije završila. Iznova se upušta u vezu s njim, ali ovaj put karte su drugačije podijeljene. I dok ona svojevoljno srlja u svoj bračni zaplet, na drugom kraju svijeta Mitchell još uvijek sanja. I čeka. 

Eugenides je jedan od onih autora na koje se možete kladiti. Teško je zamisliti situaciju u kojoj bi nas iznevjerio. Tako je i s Bračnim zapletom. Neobična lakoća pripovijedanja i zadovoljstvo pisanja u njegovom trećem romanu dolaze do punog izražaja. Njegovi likovi živi su, uvjerljivi, podsjećaju na ljude koje poznajemo, bliske su nam i prepoznatljive njihove dvojbe, strahovi, očekivanja i razočaranja. Uz sve to Eugenides uspješno oživljava duh danas već predalekih osamdesetih. Čini to jednako uspješno kao i David Mitchell u Livadi crnog labuda.

Dodajmo još i da je cijeli roman krcat literarnim referencama, a u središtu su, na počasnom mjestu, Fragmenti ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa – knjiga od koje se Madeleine ne odvaja u vrijeme prvog poluvremena s Leonardom.

Jeffrey Eugenides svakako je jedan od naših omiljenih autora. Tako je bilo, a tako je i ostalo nakon iščitavanja Bračnog zapleta. Priče o ljubavnim trokutima mogu završiti ovako ili onako (u stvarnosti, nažalost, često završe i na stranicama crne kronike), prosječan pisac ljubavnih romana odradit će to zanatski, držeći se pravila žanra. Pisac poput Eugenidesa, što bi rekao jedan naš mužikaš – zanatlija je s finom nadgradnjom, poigrat će se i u običnu ljubavnu priču uplesti i velike romane 19. stoljeća, religiju, znanost, pa dijelom i svoju osobnu priču.

Roman je ovo koji mirne duše preporučujemo, naročito onima kojima je iz nekog razloga ovaj vrsni pisac do sad izmicao pozornosti. 

F.B.
foto: New Delhi (¡kuba!)