Začitavanje: Gospodar muha

Ralph vrisne. Vrisne od straha, bijesa i očaja. Ispravi noge. Vriskao je i dalje, a pjena mu izbila na usta. Pojuri naprijed, probije se kroz guštaru, izbije na čistinu sav krvav, urlajući, režeći. Zavitla kolcem i urođenik se sruši, ali su drugi dolazili vičući iz sveg glasa. Skoči u stranu kad koplje proleti mimo njega, a onda bez riječi potrči. Odjednom se svjetla što su treperila pred njim stope, praskanje šume pretvori se u grmljavinu, a visoki grm pred njim plane velikim lepezastim plamenom. (...) Iza njega se oglasi arlaukanje i proširi dalje, niz kratkih, oštrih povika, znak da su ga opazili. Zdesna iskrsne neka smeđa spodoba i zaostane za njim. Svi su trčali i sumanuto vikali na sav glas. Čuo ih je kako u trku lome šipražje, a slijeva se orila vrela, sjajna grmljavina vatre. Zaboravio je na rane, glad i žeđ, i sav se pretvorio u strah; beznadan strahna letećim nogama što jure kroz šumu prema žalu.

A sve je počelo gotovo idilično. Pad zrakoplova na pusti tropski otok preživjela je samo skupina dječaka. Nisu se previše zamarali tom čudnom koincidencijom, nego su nastavili živjeti u tropskom raju, pokušavajući oblikovati svoje pleme. Izabrali su vođu, karizmatičnog Ralpha, ali vođa pjevačkog zbora Jack i trapavi, ali inteligenti, Pajcek nisu bili zadovoljni njegovim izborom. Pajcek se, ipak, priklanja Ralphu tvrdeći da trebaju održavati veliku vatru, čiji bi dim dozvao nekoga da ih spasi s pustog otoka. Jackova krvoločnost, koja se budi nakon što nije uspio zaklati divlju svinju, okreće stvari u drugom smjeru: dječaci se dijele na Jackovo pleme koje žudi za (svinjskim) mesom i šačicu dječaka oko Ralpha koji se žele vratiti civilizaciji. Stvari se, naravno, otmu kontroli.

Alegorijski roman Gospodar muha (Algoritam), antologijsko djelo nobelovca Sir Williama Goldinga, mornaričkog poručnika britanske vojske, ugledalo je svjetlo dana 1954. Hladni rat je bio na svom početku, a sjena nedavnih klanja drugog svjetskog rata bila je itekako vidljiva. Gospodar muha (doslovan prijevod jednog od imena Nečastivog, Ba'al-zvuv tj. Belzebub) u svom temelju ima tezu da se nedostaci društva mogu svesti na nedostatke ljudske naravi. Golding smatra da oblik društva mora ovisiti o etičkoj naravi pojedinca, a ne o političkom sustavu, ma koliko on bio logičan ili respektabilan. U Gospodaru su sukobljene dvije strane: Ralph, sklon civilizaciji i Jack u kojem se rasplamsava iskra divljaštva. Sva sjećanja na pravila i običaje rodne Britanije nestaju dok se Ralph bori za život bježeći od razularene Jackove klike, koja je zapalila otok, ne bi ga istjerala iz svog skloništa. Daljnje krvoproliće (dotad su nastradala već dvojica dječaka) zaustavlja deus ex machina, mornarički časnik čiji je brod došao u pomoć prizvan dimom one iste vatre koja je bila namijenjena Ralphovom fatalnom kraju.

- Ja sam se ipak nadao - nastavi časnik misleći na istragu koju će morati provesti - ja sam se ipak nadao da će se družina britanskih dječaka - vi ste svi Britanci, zar ne? - malo bolje snaći... mislim...
- U početku smo se dobro snašli - reče Ralph - prije nego što je...

Inspiriran nevinim Koraljnim otokom (The Coral Island) R. M. Ballantynea, Golding u raskošnu i idiličnu scenografiju tropskog otoka smješta ljudsku dramu koja izvire iz najdubljih ponora čovjekova ida, a ta jaka alegorija nije zaobišla ni popularnu kulturu (npr. Lost). Dječaci su imali svojeg spasitelja koji ih je riješio strahota koje su sami uzrokovali, ali tko će u svijetu odraslih, u koji su se vratili, igrati ulogu takvog deusa u bitci protiv nezasitnog Belzebuba?