Booksin Čitateljski klub 54+ u lipnju razgovarao je o knjizi Pohvala starosti Pavla Pavličića, a već na početku razgovora bilo je jasno da su dojmovi o knjizi podijeljeni.
Pavao Pavličić, sveučilišni profesor i pisac kojega je neovisno o generaciji gotovo nemoguće izbjeći u svom čitateljskom iskustvu, kojeg smo se prisjetile i na početku našeg razgovora, svojim je prethodnim knjigama ljestvicu očekivanja postavio poprilično visoko i stoga je neke članice čitateljskog kluba ovo djelo, zbirka eseja o starosti, ostavilo ravnodušnim, dok su dojmovi drugog dijela čitateljske skupine bili izrazito pozitivni.
Nekim čitateljicama zasmetala je isključivo muška perspektiva, koju, doduše, autor sam naglašava i, složile smo se, uspješno objašnjava i opravdava na kraju knjige (jer ipak se radi o osjetljivoj temi), no svejedno takva perspektiva poneku čitateljicu iritira, tim više što su problemi i (ne)zgode koje opisuje mahom primjenjive/i i na žene.
Neki od komentara išli su u drugom smjeru – iz knjige se čini se da je to perspektiva jednog čovjeka „kojemu je dosadno i zbog tog je sjeo pisati" što treba i još više što ne treba: „Ono što on piše, ja već znam" ili „Samo me je informirao o stvarima koje ja znam".
No unatoč manama koje smo joj našle, jednoglasno smo se složile da je knjiga izvrsno napisana: u njoj dolaze do izražaja sve vještine po kojima poznajemo Pavla Pavličića kao autora: neposrednost, oštroumnost, humor, lakoća čitanja.
Većini članica čitateljskog kluba knjiga se ipak svidjela jer je na književni način napisao ono što nam se svima događa – svima je, neovisno o generaciji, knjiga razumljiva, iako je pisana iz muške perspektive, a članice čitateljskog kluba samo su žene. Također, u esejima objašnjava stvari koje vidimo, ali možda ne shvaćamo, što se i poklapa s autorovom namjerom – na jednom mjestu piše da je cilj ove knjige da žene razumiju muškarce u poodmakloj dobi. Za neke od čitateljica roman je stoga bio edukativan u smislu da je ih je o svijestio o stvarima koje same rade. Ipak, složile smo se, temeljne stvari bile bi iste da žena napiše ovakvu knjigu – jer „muški i ženski mozak su isti".
Ovakva knjiga, složile smo se, potrebna nam je, o ovoj je tematici potrebno razgovarati, o starosti vrijedi pisati. Ipak, za neke od čitateljica, čitanje Pohvale starosti je bilo teško iskustvo, no to je, složile smo se, ovisno i o vlastitoj perspektivi i odnosu prema starenju.
Za kraj, zaključile smo: starost je uvijek odraz života.
Ovaj izvještaj napisala je Ivana Dražić koja i moderira sastanke Čitateljskog kluba 54+.
Projekt Koja je tvoja priča? sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost udruge Kulturtreger. Ako se želite uključiti u ovaj projekt namijenjen našim sugrađankama i sugrađanima od 55 godina ili starijima, slobodno nam se javite na booksa[at]booksa.hr ili na 01/ 4616 124.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.