Prizori patnje na Bliskom istoku

Scenarist Loïc Dauvillier i crtač Glen Chapron adaptirali su 2012. Atentat, roman alžirskog književnika Mohammeda Moulessehuola poznatijeg po pseudonimu Yasmina Khadra. Roman je objavljen 2005. i samo u Francuskoj prodan u više od 600.000 primjeraka, a uspjeh na domaćem tržištu doveo je i do prijevoda u dvadesetak zemalja.

U prvim kadrovima Dauvillierove i Chapronove strip-verzije Atentata, Amina Džafarija zatječemo na njegovom radnom mjestu – u jednoj od telavivskih bolnica. On je relativno mlad i uspješan kirurg, Arapin je i naturalizirani Izraelac. Amin je predan poslu, nadređeni i kolege vole ga i poštuju. 

Tijekom pauze začuje se eksplozija, kroz prozore bolničkog restorana Amin i ostatak osoblja vide dim što se diže na drugom kraju grada. Svi već slute – riječ je o napadu bombaša-samoubojice. Tako je, na žalost, i bilo. Ranjene su uskoro počeli dovoziti s mjesta napada i Amin će, kao i svi ostali, prionuti poslu. Neki će preživjeti, za druge je prekasno, a u napadnutom restoranu, uz napadača, na licu mjesta poginulo je devetnaest ljudi. Među njima je bilo i djece. 

Umoran nakon višesatnog posla, Amin se iscrpljen vraća doma. Supruga Sihem je u posjetu kod bake. Tek što je usnuo, Amina zovu natrag u bolnicu. Umjesto pacijenata pred bolnicom ga čekaju istražitelji. Stravično raskomadano truplo napadača pripada njegovoj ženi. Amin Džafari ne može vjerovati da je takvo što moguće. 

Izraelska policija podvrgava ga ispitivanju, ali on im ne može dati nikakve korisne informacije. Iako sve upućuje na to da je Sihem, opasana eksplozivom, izvršila napad u restoranu – Amin i dalje odbija svaku pomisao na to. Vjeruje kako bolje od svih poznaje svoju suprugu. Zašto bi ona počinila samoubilački napad?

Nakon što ga puste na slobodu shrvani Amin kreće u potragu za onima koji su Sihem naveli na suludi čin. S druge strane zida teško je pronaći odgovore. Njegovu ženu gotovo svi, uključujući i njezinu rodbinu, otvoreno slave kao mučenicu. Njemu tek nude savjete da se vrati odakle je i došao, jer nije u stanju, niti će to ikada biti, shvatiti njezin herojski podvig. 

Drugima je opet sumnjivo što su ga izraelske službe samo tako pustile na slobodu. U svijetu opasanom zidovima nailazi na zidove šutnje, prijezira i nerazumijevanja, ali Amin nastavlja tragati za odgovorima.

Atentat je teška, mučna priča, jedan od brojnih gorkih plodova izniklih iz izraelsko-palestinskog sukoba. Bliskoistočno krvavo klupko nerazmrsivo je. 

Život me naučio da čovjek može živjeti od ljubavi i od vode, objašnjava jedan od palestinskih boraca Aminu, od mrvica i obećanja, ali ne može mirno živjeti nakon što je pretrpio uvrede. Otkako sam došao na svijet samo sam uvredama obasipan. 

Zatvorio sam te kako bi okusio mržnju. Htio sam da shvatiš zašto smo se latili oružja, doktore Džafari. Zašto se klinci bacaju pod tenkove. Zbog čega ja želim umrijeti s puškom u ruci i zašto se tvoja supruga raznijela eksplozivom u restoranu. Nema gore kataklizme od poniženja. Sihem je to shvatila. Moraš poštovati njezin izbor i ostaviti je da počiva u miru.

Amin ne može shvatiti, on želi svoj normalni život natrag. Ne može razumjeti mržnju koja tinja i bukti desetljećima u svijetu odijeljenom zidovima.

Atentat ne nudi odgovore čitatelju, samo postavlja brojna i teška pitanja. Prateći Amina na njegovom putu prolazimo kroz jedan i drugi pakao. S obje strane zidina nailazimo na patnju i otvorene rane. Prizori su to s kojih bi najradije skinuli pogled, ali realno – takvo što nije moguće. 

I ovih dana valja se nepregledna rijeka izbjeglica. Barem bi ih mi trebali razumjeti, ali to ne činimo uvijek. Iluziju normalnog života teško je održati u svijetu odijeljenom zidovima i mržnjom.

Preporuka. 

***

Crtač Atentata Glen Chapron gostuje na Festivalu svjetske književnosti: u srijedu 9. rujna u 22:30 u Kinu Europa razgovarat će s Vladimirom Šagadinom o Atentatu.