'Nisu nas uspjeli pretvoriti u sebe'

Knjiga zagrljaja ili u originalu – El libro de los abrazos, objavljena je sad već daleke 1989., ali ovo je jedno od onih književnih djela kojemu vrijeme ne može nauditi. 

Eduardo Galeano (1940. - 2015.) urugvajski je, rekao bih ipak prije svega – latinoamerički, novinar i književnik najpoznatiji po djelu Otvorene vene Latinske Amerike (1971.), zabranjivanom u rodnom mu Urugvaju, ali također u Argentini i Čileu, i to od strane desničarskih vlada. Upravo zbog dolaska vojne hunte na vlast, Galeano je razdoblje između 1973. i 1984. proveo u egzilu. Na ovim našim prostorima njegova književna djela slabo su poznata – prije Knjige zagrljaja Gutenbergova galaksija objavila je 1996. Biti kao oni – Kultura mira i neokolonijalizam, a 2004. u Beopolisu izlazi Nogomet: sjaj i tama. Prošle je godine Knjiga zagrljaja objavljena u izdanju Iris Illyrice.

Knjigu zagrljaja čini blizu 200 zapisa, zabilježaka, kratkih eseja, sjećanja, anegdota, fantastičnih pripovijesti i promišljanja – kako Galeanovih, tako i brojnih drugih autora s kojima se Galeano susretao. Ovo je knjiga kakvu je željela ili želi napisati većina pisaca, ali iz ovih ili onih razloga – najčešće nikad ne stignu. To su fragmenti zabilježeni rukom na stranicama rokovnika pohabanih od upotrebe – na jednom mjestu u knjizi, Galeano se rastaje od jednog takvog rokovnika i otvara drugi. Tko zna koliko ih je ispisao, i na kakvim sve mjestima, prije nego je jednog dana koncem osamdesetih napravio izbor zapisa za Knjigu zagrljaja. 

Galeanova trajna preokupacija, barem ako je suditi po ovoj knjizi, jesu upravo te otvorene vene Latinske Amerike, životi zgnječeni i uništeni pod čizmom diktature, zločini počinjeni za vladavine sumračnih režima diljem Latinske Amerike, mizerija koju su za sobom ostavili, život u egzilu i sjećanja kao prokletstvo i blagoslov onih koji su morali otići.

U zapisima naslovljenim Kronika grada Havane, Kronika grada Rija, Kronika grada Caracasa, Kronika grada Bogote, Kronika grada New Yorka i sl., Galeano na jednoj ili najviše dvije stranice priča male-velike priče o ljudima i njihovim sudbinama, opsesijama. Katkad pripovijeda o snovima koji su po svojoj prirodi kaotični i nadrealni, ali su gotovo uvijek povezani sa stvarnim prizorima, stvarnim tragedijama, mjestima i ljudima – izrastajući iz njih u novom, često zastrašujućem obliku. 

Kroz Galeanovu Knjigu zagrljaja prodefilirali su brojni književnici, glumci, dramski pisci, revolucionari, novinari, redatelji, glazbenici, aktivisti, urednici koje je susretao ili slušao o njima. Naslovi se i ponavljaju, pa tako imamo: Ulogu čitatelja 1 i 2, Nerudu 1 i 2, Kulturu terora u 7 zapisa, Teologiju u 3, Snove o završetku egzila također u 3. U pet zapisa naslovljenih Zidovi govore, Galeano bilježi grafite ispisane po zidovima gradova Latinske Amerike.

***

IZAZOV

Nisu nas uspjeli pretvoriti u sebe. – pisao mi je Cacho El Kadri.

Protjecali su posljednji trenuci vojne diktature u Argentini i Urugvaju. Jeli smo strah za doručak, ručak i večeru, samo strah: ali nisu nas uspjeli pretvoriti u sebe.

***

Izazov je samo jedan od zapisa iz Knjige zagrljaja, ali u njemu se, rekao bih, zrcali i preostalih 190. Nemam takav podatak, ali ovo bi lako mogla biti jedna od najcitiranijih knjiga našeg doba. Svaka druga ili treća Galeanova rečenica zaslužuje oživjeti kao uvod u neku drugu dobru knjigu. Bolju preporuku ne bismo vam mogli dati.

***

Objavu ovog teksta sufinancirao je izdavač Iris Illyrica.