Kino Booksa: Ljudska prava od knjige do filma

Festival koji je sebi za cilj postavio unapređenje vidljivosti raznih tema s područja ljudskih prava, te promoviranje multikulturalnosti, tolerancije i slobode izbora kroz moćni medij filma doživjet će sljedećeg tjedna svoje šesto izdanje (trajanje od 24. do 28. ožujka, program: ovdje). Kako Kino Booksa prašinu sa svojih projektora obično skida povodom recentnih festivala, tako smo odlučili prikazati filmske adaptacije romana za koje smatamao da se na osobit način dotiču obespravljenih i marginaliziranih skupina. Danas pogledajte priču buntovne Iranke u carstvu ajatolahâ (Persepolis Marjane Satrapi), tragičnu priču kubanskog gay pisca suočenog s Castrovim režimom (Prije noći Juliana Schnabela), transrodnu epopeju s Tildom Swinton (Orlando Sally Potter) i distopijsku dramu o epidemiji sljepoće (Blindness Fernanda Meirellesa).

Crno-bijela buntovnica

Kompleksna povijest najdugovječnije svjetske države još se jednom dramatično zakomplicirala, a na scenu su stupili vjerski vođe koji o sekularizmu misle sve najgore. Mlada Iranka Marjane odrasta u jeku Islamske revolucije, rastrgana između zapadnjačkih vrijednosti svoje obitelji i novonastalog društva punog zabrana.

Sve je počelo serijom stripova (ima ih u Booksi za kupit), a nastavilo se dugometražnim crno-bijelim animiranim filmom Persepolis (2007.). Marjane Satrapi autorica je i ukoričene i celuloidne verzije svoje životne priče. Revolucija se uplela u svačije živote, Iran je podijeljen na one sklone vjerskim poglavarima i one koji se još rado sjećaju života pod Pahlavijevima. Obitelj Marjane Satrapi vidjela je prije Revolucije i boljih dana, a konstantna napetost novog poretka pomalo uzima danak. Mlada Marjane posebno nespretno pliva u vodama novonastalog društvenog ustroja, a njene najljuće nemeze su horda militantnih žena zakrabuljenih u hidžabe, koje se brinu da se Iranke drže šerijata. Nakon jednog školskog incidenta, roditelji odlučuju Marjane poslati u Europu. Tu se nastavlja nova priča o različitosti, nemogućnosti prilagođavanja i potrazi za sobom.

Kad stilizirani crtić za odrasle na francuskom koji se bavi ozbiljnim problemima daleke zemlje postane u Hrvatskoj (ili skoro bilo gdje drugdje) festivalski hit i uđe u kino distribuciju, onda je to postignuće ravno medijskom proboju Nives Celzijus na njemačko tržište. Satrapi u svojem filmu gotovo shematski prezentira povijest dvadesetostoljetnog Irana, od šurovanja kraljevske obitelji s Britancima do uzdizanja islamista na vlast. Iako je povijesna kulisa vrlo jasno ocrtana, okrutna i krvava, glavni su akteri ipak poljuljani snovi i osjećaj nepripadanja mlade Marjane, koja u trencima nesigurnosti razgovara s Bogom ili mudrom bakom. Film se pamti po kontrastima, crno-bijelo, vjersko-sekularno, otvoreno-zatvoreno, istok-zapad, satitično-smrtno ozbiljno. Neki koji su ga gledali u hrvatskoj distribuciji možda ga pamte i po bijelim titlovima na crno bijeloj površini, pa smo svi mi nefrankofoni razumjeli cca. 50 posto izgovorenog teksta.

M. Satrapi: Persepolis (2007.) - trailer

Como te quiero mi Cuba: Homoseksualnost izvan zakona

Priča Reinalda Arenasa, kultnog kubanskog pisca, priča je o bijegu. Kako se Fidelu nije sviđala ideja istospolne ljubavi stavio ju je izvan zakona. Tako je Arenas desetak godina proveo po kubanskim zatvorima, gdje mu je društvo pravila svita koje se ni Genet ne bi postidio. Šalu na stranu, opresivni kubanski režim ne štedi nepodbne, pa Arenas pokušava morem do SAD-a, a kako mu pokušaj ne uspijeva, ponovno je iza rešetaka. Prividnu slobodu dobiva kad ga iz zatvora puštaju nakon što je prisljen odreći se svojih djela. Kuba 1980. svim homoseksualcima dopušta da napuste zemlju. Arenas sreću ne pronalazi ni domogavši se zemlje slobodnih i doma hrabrih. U New Yorku 1990., načet AIDS-om, čini samoubojstvo gušenjem.

Ekranizaciju Arenasove autobiografiju Antes que anochezca, sumornu priču iz južnih krajeva režirao je cijenjeni Julian Scnabel. Na ideju o filmu došao je snimajući svoj prvi dugometražni film o Basquiatu, neoimpresionističkom slikarskom čudu iz osamdesetih i dečku tada nepoznate izvođačice Madonne. Glavnu ulogu Schnabel je povjerio Javieru Bardemu, koji je za utjelovljenje Arenasa zaradio nominaciju za Oscara. Uloga je Almodovarovu tihu patnju lansirala izvan granica španjolskog filmskog panteona, a na zadobivenoj  pozornosti i neporecivom talentu muy guapo Bardem kasnije je izgradio blistavu karijeru. Ovaj film gotovo opipljive atmosfere sparnog tropskog otoka na kojem se svi znoje posebno preporučamo našim suvremenicima površno opčinjenima Castrovim režimom.
J. Schnabel - Prije noći / Before the night falls (2000.) - 1. dio

Slobodna ljubav kroz vjekove

Prije nego što je s Bradom u Benjaminu Buttonu ispijala votku, Tilda Swinton, inače bliska londonskoj queer sceni, igrala je puno zanimljivije uloge. Njena androgina pojava savršeno je pristajala ulozi mladog plemića Orlanda koji je odlučio ne stariti, da bi se nakon nekog vremena pretvorio u ženu.

Cijelu ovu naoko vrlo nesuvislu priču u pravi kontekst stavlja činjenica da se radi o vrlo, vrlo pojednostavljenoj fabuli romana Orlando: A Biography (hrvatsko izdanje: Orlando - životopis, Vuković&Runjić, 2000.) Virginije Woolf, poznatog po tematiziranju rodnog identiteta. Orlando ljubuje s oronulom Elizabetom I., a kao nagradu za usluge seksualne prirode ona mu poklanja veliko imanje i naređuje da nikad ne ostari, što Orlando i posluša. Nakon propale ljubavi s kćeri ruskog diplomata Sašom, Orlando prihvaća službu engleskog veleposlanika u Konstantinopolu, gdje se pretvara u ženu nakon što posvjedoči umorstvu. Kao žena, Orlando se u devetnaestom stoljeću zaljubljuje u mladog Amerikanca, a u dvadesetom rađa dijete i nastavlja živjeti. Smatra se da je Woolfičin roman s ključem priča o lezbijskoj ljubavi prijateljice Vite Sackville-West i Violet Trefusis, gdje je Vita Orlando, a Violet Sasha. Nazvavši roman autobiografijom i spajajući fiktivne i nefiktivne žanrove Virginija Woolf je napisala transžanrovski roman o transrodnom. A Sally Potter je prilično uspješno sve te transove transponirala u vizualno dojmljiv film. Ostarjelu Elizabetu, zubiju pocrnjelih od šećera jer to je tada bio statusni simbol, izvrsno je utjelovio danas pokojni Quentin Crisp, britanska queer legenda, bacivši tako rukavicu u lice standardnim Elizabetama Judy Dench i odnedavno sveprisutnoj Cate Blanchett.
S. Potter - Orlando (1992.) - trailer

Slijepo ludilo

Neobjašnjiva epidemija sljepoće pogađa gotovo sve u bezimenom gradu. Sanatorij u kojem su smješteni oboljeli čuvaju vojnici, koji se okreću protiv oboljelih kada i sami počnu slijepiti. Suočeni s glađu, oboljeli zapale santorij, bježe i nastavljaju bespomoćno lutati ulicama razorenog grada u kojem su sada gotovo svi oslijepili. Jedina skupina koja ima kakve-takve izglede da preživi okupljena je oko mladog oftalmologa i njegove žene, koja jedina nije oslijepila, iako to mora skrivati.

Ogled o sljepoći (Ensaio sobre a cegueira, hrvatsko izdanje: SysPrint 1999.) nobelovca Josea Saramaga alegorija je strahota dvadesetog stoljeća, portret najgorih ljudskih slabosti i poriva. Sumnjičav prema filmskom svijetu, Saramago je godinama odbijao prodati prava na Ogled, koji je 2008. doživio celuloidno utjelovljenje u režiji Fernanda Meirellesa, autora potresnog Božjeg grada (Cidade de Deus, 2002.). Film redatelja izvježbanog u prikazivanju nasilja ispričan je iz nekoliko perspektiva, a razrađeni vizualni stil često se referira na djela slikarskih majstora poput Breugela Starijeg.

F. Meirelles: Blindness (2008.) - trailer

Srđan Laterza