Jeziva slika obitelji i društva

Talijanski književnik Nicola Lagioia nedavno je, prije četiri dana, proslavio 47. rođendan. Obzirom na situaciju u Italiji i cijelom svijetu, vjerojatno to nije bila neka velika proslava, ali evo, Booksa mu s malim zakašnjenjem šalje srdačne čestitke. Sve najbolje, Nicola!

Prvi roman, Tre sistemi per sbarazzarsi di Tolstoj, Nicola Lagioia je objavio još 2001. (minimum fax, Rim), a naredna tri - Occidente per principianti (2004), Riportando tutto a casa (2009) i La Ferocia – Bijes (2014) kod torinskog nakladnika Einaudi. Sva četiri romana prošla su zapaženo i osvajala nagrade, ali baš ovaj posljednji, Bijes, donio mu je i nagradu Strega, jedno od najuglednijih talijanskih književnih priznanja. Konkurencija je bila opaka. U najužem izboru našli su se Mauro Covacich, Fabio Genovesi, Marco Santagata i veliki favorit Elena Ferrante koja je konkurirala Pričom o izgubljenoj djevojčici – završnim četvrtim dijelom epske i svjetski poznate Genijalne prijateljice.

Vjerojatno je to izazvalo određeni šok, osobito među onima najglasnijima koji, nagađamo, nisu pročitali ni Bijes ni Genijalnu prijateljicu, ali tako je to posvuda. Književnost nije utrka na 100 metara i prosudbe žirija uvijek se dovode u pitanje, no da odagnamo svaku nedoumicu odmah na početku – Bijes je uistinu vrhunski roman i teško mu je naći makar i najmanju zamjerku.

Kada bi sudili samo po naslovu i uvodnih nekoliko stranica, na trenutak biste pomislili kako je riječ o još jednom krimiću: gola djevojka, tijela prekrivenog modricama izgubljeno zakorači na cestu i biva pokošena naletom prvog vozila. Uskoro će doći ekipa za očevid i počet će detaljna istraga. Međutim, ništa od toga. Tragično preminula mlada žena zove se Clara i kćerka je moćnog, imućnog i utjecajnog Vittorija Salveminija čija gradilišta već godinama niču širom Italije i svijeta. Slučaj je pometen pod tepih – očigledno je riječ o samoubojstvu, tragičan slučaj. Sprovod se organizira tako da ne bude bilo kakve velike pompe, samo nesretni suprug i najuža obitelj. Međutim na otužnom ispraćaju nije bilo Michelea, brata, odnosno polubrata s kojim je Clara od najranijeg djetinjstva bila povezana neraskidivim nitima.

Najstariji brat Ruggero uspješan je doktor i pod velikim očevim utjecajem, a mlađa sestra Gioia razmažena je i okupirana samom sobom. Majka Annamaria odavno je poražena (još od Micheleova rođenja i muževe veze s njegovom majkom koja umire tijekom porođaja) i stoga vrlo distancirana i duboko ogorčena žena – da je Micheleova majka preživjela, Vittorio bi je ostavio. A on, Vittorio, glava obitelji, nije tipičan negativac – on voli svoju obitelj, stalo mu je do njih, ali život ga je naučio da mora biti nemilosrdan. Drugačiji put do moći i bogatstva nije vidio. Za njega je to jedini put i upravo tako je i izgradio svoje građevinsko carstvo. Naučio je kako zaobići zakone kada je to nužno, stvorio veze s moćnim ljudima koji donose važne odluke, obogatio se i postao i sam jedan od nedodirljivih. Ili gotovo nedodirljivih.

Posljednja prava, realna opasnost i završni udarac može doći od najbližih. Od onih na čiju si lojalnost računao.

Michele se odavno udaljio od obitelji, a kada dozna za smrt voljene sestre, vraća se iz Rima i polako, strpljivo počinje slagati mozaik. Pred njim se poput jezivog platna ukazuje slika obitelji i to ona stvarna, nimalo uljepšana. Sve to neminovno će dovesti i do istine o Clarinoj smrti.

Nicola Lagioia u svom nelinearnom, naoko gotovo neobaveznom pripovijedanju gradi veliku i tragičnu priču, ne samo jedne obitelji, nego i društva lišenog bilo kakve empatije, društva u kojem su beskrupuloznost, bezosjećajnost i gramzivost postale vrline i način života. Bijes je priča ispripovijedana iz svakog mogućeg kuta, ništa ne ostaje skriveno ili nedorečeno, a lakoća i umješnost kojom autor stalno mijenja pripovjedačku perspektivu obogaćuje priču i daje joj na uvjerljivosti. Da ništa ne bi ostalo prepušteno slučaju, autor svoju priču postavlja na dobro mu znanu pozornicu – u rodni Bari.

No, iskreno, mogao je to biti i bilo koji drugi grad u Italiji ili izvan nje, na bilo kojem kutku zemlje u kojemu vlada jedna od inačica onoga što zovemo rodijačkim kapitalizmom. Posljedice takvog nakaradnog modela plaćaju svi, na koncu i sami moćnici, te njihove obitelji. Razgradnja i sunovrat obitelji Salvemini nije započela Micheleovom željom da rasvijetli okolnosti tragične smrti jedine osobe koju je istinski volio, već godinama, desetljećima prije – u onom trenutku kada je Vittorio počeo graditi svoje poslovno carstvo. Micheleova intervencija samo je završni čin tragedije ili pravedna naplata duga.

Bravo za Lagioiu i Bijes koji, iako je tek travanj, šaljemo ravno u finale Booksera!

F.B., 22. travnja 2020., Zagreb