Dobrodošao šamar svijetu

"Možda je teško povjerovati u to jer dolazi iz usta jednog crnca, ali nikad u životu nisam ništa ukrao. Nikad nisam varao na porezu ni na kartama. Nikad se nisam prošvercao u kino ni zadržao višak kusura koji mi je uzvratila blagajnica u dućanu… Nikad nisam provalio u kuću. Ni opljačkao dućan s alkoholnim pićima. Nikad se nisam ukrcao u pun autobus ili vagon podzemne i sjeo na sjedalo rezervirano za starije osobe, izvadio svoj divovski penis i izdrkao ga s izrazom lica koji je istodobno razvratan i snužden. Ali evo me ovdje, u prostranim dvoranama Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, dok mi je auto parkiran ilegalno i donekle ironično u Aveniji Ustava; ruke su mi prekrižene iza leđa i svezane lisičinama, prava na šutnju odavno sam se odrekao i sad sjedim u debelo tapeciranom stolcu koji, baš kao i ova zemlja, nije onoliko udoban koliko izgleda."

Ovako počinje Prodana duša (Fraktura, 2018.) Paula Beattyja, koja ima jedno od najboljih otvaranja koje smo imali priliku čitati posljednjih godina.

Paul Beatty (1962), američki pjesnik, romanopisac i profesor na Columbia University u New Yorku, rodio se i odrastao u Los Angelesu. Objavio je dvije knjige poezije - Big Bank Take Little Bank (1991) i Joker, Joker, Deuce (1994), a potom i četiri romana – The White Boy Shuffle (1996), Tuff (2000), Slumberland (2008)  i Prodana duša (2015). Također, urednik je antologije afroameričkog humora – Hokum (2005).

Ovih dana, točnije sutra, Beatty će gostovati na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu, gdje će predstaviti Prodanu dušu. Beatty nam dolazi kao dobitnik Bookera i National Book Critics Circle Award, što svakako nije mala stvar, naročito kada uzmemo u obzir činjenicu da je Prodana duša prvi američki roman koji je dobio Bookera od kada su u konkurenciji i američki romani.

Što je pripovjedača zvanog Bombon dovelo na Vrhovni sud, spomenut u uvodnom citatu, doznajemo na sljedećih 300-tinjak stranica. Iako naoko vrlo staložen tip, Bombon nema dlake na jeziku, pa nema ni bojazni da ćemo možda biti uskraćeni i za najsitniji detalj. Što mu se to, dakle, nevoljnom stavlja na teret? Krupne stvari – optužen je za, ni manje ni više – pokušaj uvođenja ropstva i rasne segregacije u Dickensu, izmaštanom gradiću unutar LA-a (Beattyju je kao inspiracija za Dickens poslužio dio Comptona na čijim ulicama je kao dječak prvi put vidio crnca na konju).

Odrastao je uz oca, voditelja Odjela za psihologiju na Riversideu, koji ga je školovao kod kuće i kojemu je služio kao zamorac u cijelom nizu blago rečeno bizarnih socioloških eksperimenata. Nakon što mu policija iz čista mira ustrijeli oca, Bombon se okreće uzgoju voća, povrća i životinja na svojoj urbanoj farmi. Po ulicama Dickensa jaše na konju i dijeli susjedima, prijateljima i djevojkama slasne dinje i ostale delicije, ali jednog lijepog dana – Dickensa više nema! Cijeli grad unutar LA-a jednostavno je izbrisan sa zemljopisne karte, pa starom Hominyju Jenkinsu, posljednjem živom članu Malih vragolana (kratkih filmova snimanih između dvadesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća), obožavatelji više ne dolaze na kućni prag. Ne mogu, jer nema više ni putokaza – Dickens je odsječen od svijeta.

Nakon što nesretnom Hominyju u posljednji tren skine omču koju si je sam stavio – oko vrata, ovaj mu se stavlja u službu kao rob. Bombon nema izbora i nevoljko se prihvaća svoje robovlasničke uloge. Uz to si stavlja u zadatak vraćanje Dickensa na mape: iscrtat će granice okruga, postaviti putokaze na pravim mjestima, a kada kao rođendanski dar za Hominyja u gradski autobus kojim upravlja njegova bivša (i sadašnja) djevojka, postavi natpise da prednost kod sjedenja imaju trudnice, invalidi i bijelci – u Dickensu dolazi do nečuvenog obrata. Putnici u autobusu, pa čak i pripadnici okrutnih bandi, najednom su pristojni i pridržavaju se uputa.
Bombonovo uvođenje rasne segregacije pokazuje rezultate, pa se on odmah baca i na obrazovni sustav – i opet s uspjehom!

Prodana duša Paula Beattyja najčešće se i u najkraćim crtama opisuje kao satira ili urnebesna satira o rasi i rasizmu u Americi, ali kako i sam autor u jednom razgovoru podsjeća – ima tu i bolnih, teških stvari. U današnjoj Americi, ali i Europi, na očigled svih nas vraćaju se duhovi nekih ružnih i opakih vremena, duhovi za koje smo naivno mislili da se nikada više neće vratiti. A zapravo je pitanje jesu li ikada i otišli ili su samo drijemali u prikrajku čekajući povoljnije uvjete?

Danas se izbori dobivaju na lažima i neskrivenim govorima mržnje i poticanju nesnošljivosti prema svemu što je drugačije. I kako kaže koautor knjige Njemački život, Thore D. Hansen – demokracija se polako urušava pred našim očima i samo je pitanje hoćemo li mirno pustiti da se taj proces nastavi ili ćemo nešto učiniti. U tom pogledu, Prodana duša je dobrodošla šamarčina i današnjoj Americi i današnjoj Europi i svima koji se ponašamo kao da je sve normalno.

Razgovarajući o Prodanoj duši, Beatty je spomenuo i to kako je odrastajući u Kaliforniji naučio na ta stalna lagana podrhtavanja tla koja te na uvrnut način mogu uznemiriti više nego veliki zemljotres. Mala podrhtavanja pojačavaju. To je pouzdan signal da dolazi veliki, razarajući potres.

Pametnom dosta. Čitajte Beattyja i dođite ga poslušati na FSK-u! 

F.B., 11. rujna 2019., Zagreb

Foto: izvor.