Ljudmila Ulicka rođena je 1943. godine tokom evakuacije u Baškiriji, a odrasla je u Moskvi. Nakon završetka fakulteta, zaposlila se u genetičkom laboratoriju no tamo ubrzo dobiva otkaz jer pretipkava samizdat (
"tajni ispis, kopiranje i širenje zabranjene literature"). Poslije toga, u potpunosti se posvećuje pisanju proze.
Ewa Manukjan rođena je 1942. godine, nekoliko stotina kilometara od Emska, u tajnom naselju Židova pobjeglih iz geta. Daniel (Dieter) Stein otjeran je iz Gestapove službe nakon što se saznalo da pomaže Židovima. Iako nedvojbeno postoje određene poveznice između autorice i raznih likova u njezinoj knjizi Daniel Stein, prevoditelj, ovo nije romansirana autobiografija. Strukturalno, čak nije niti roman, iako se sastoji od pet dijelova.
Kompozicijski, ovo je djelo gotovo nemoguće kategorizirati jer se sastoji od raznih književnih vrsta: dnevničkih zapisa, pisama, transkripata... Umjetnički, ovo je djelo neobična, no vrlo zanimljiva priča o životu, viđenom kroz nebrojeno mnogo likova, kroz nekolicinu različitih vjeroispovijesti i geografskih cjelina. Ipak, ono što povezuje sve elemente ove priče je Daniel Stein, nekadašnji Gestapov prevoditelj koji se potom zaredio i cijeli život proveo kao svećenik. Svojim nesvakidašnjim stavom sklonom propitkivanju vjere i raznim proturječnostima prema kojima je živio, često je nailazio na brojne nesuglasice, kako među narodom, tako i unutar crkvenog reda. No unatoč tome, nekim je stvarima uvijek ostao vjeran: pomaganju drugima, pomirenju među vjernicima, obnavljanju drevne Jakovljeve crkve u Izraelu.
Upravo Steinovom figurom, centralnom u djelu, Ulicka nastoji prikazati čitateljima što to čovjek zaista jest i koja je sve čuda spreman učiniti zbog dobrote, koja u njegovom slučaju gotovo nikad nije bila upitna. Svojom pojavom i ponašanjem na brojne načine dotiče i sve ostale likove koji se pojavljuju u knjizi pomažući im da upoznaju sami sebe, ali i svoje najbliže.
Ova se knjiga čini još fascinantnijom s obzirom da je temeljena na stvarnim događajima. Jer Daniel Stein uistinu jest fascinantna pojava, a autorica to na pravi način i prikazuje time što njegov lik opisuje pomoću raznih dokumenata, pisama i svjedočanstava osoba koje su ga poznavale ili tek slušale o njemu. Slažući mozaik od sjećanja, Ulicka se ne libi prikazati i neke negativnije komentare koji se uglavnom tiču Steinova propovijedanja i njegova stava prema raznim temama o kojima Crkva ima drugačije mišljenje. No ti komentari samo čine ovu priču još uvjerljivijom i domišljatijom.
U nekoliko se navrata Ulicka obraća i svojoj prijateljici Eleni Kostjukovič kojoj piše o problemima s kojima se susreće tijekom pisanja (veliki broj dokumenata, ogroman broj ljudi...). Ovim metaknjiževnim postupkom približava se i samom čitatelju koji se i sam, u određenim i rijetkim trenucima, 'bori' s povezivanjem likova i priča. No, autoričina minucioznost i preciznost ipak dominiraju cijelim djelom te doprinose shvaćanju i cjelovitosti ovog djela.
Daniel Stein, prevoditelj nije samo priča o životnom putu naslovnog lika. Ona je i prikaz Europe i Izraela, Židova i kršćana, Židova i Nijemaca, muškaraca i žena. ''Život je čudo; čudo za koje nam – da bismo ga prepoznali i razumjeli – ponekad treba prevoditelj'' (citat iz knjige), a Ulicka to ovim djelom i čini – prevodeći na razumljiv jezik život sam.
