Zec: Dobrodošli u Amazonu

Pustolovnim sam romanima zaražen još od malih nogu. Male su noge noge koje nisu duže pola metra, ili u slučaju Kineza, 40 centimetara. 

Najdraže uspomene iz djetinjstva vezane su mi uz ljetne praznike, moju sobu u debeloj hladovini; na stolu vrećica crvenog originalnog Smokija, velika čaša blijedožutog soka za rađenje kojeg bi mama radila s bar duplo više vode od preporučenog i knjiga deblja od moje glave. Čitao bih satima. Knjige su mi znale biti toliko uzbudljive i znao sam se toliko unijeti u njih da bih se za vrijeme nekog napetog poglavlja dizao i odlazio iz sobe (kao kad gledate neki film strave i užasa) ne usudivši se čitati dalje.

Prvi je, koliko se sjećam, bio Jules Verne čije sam četiri knjige imao kod kuće i pročitao ih nebrojeno mnogo puta. Stari Jules u meni je probudio glad za avanturama, nepoznatim predjelima i putovanjima. Tu bih glad obično utažio velikim sendvičem od parizera i čašom mlijeka. Najdraže su mi bile (i ostale) Djeca kapetana Granta i Od Zemlje do Mjeseca.

Nakon Julesa Vernea, koliko se sjećam, slijedio je Jack London i Bijeli očnjak, Kći snijega i druge. Nakon njega snizio sam kriterije i počeo gutati romane edicije 'Laso' - Doc Holliday, sušičava legenda suhog osmijeha i najbrže ruke na zapadu bio mi je jedan od najdražih. No, nema do Šejna koji jaše u sunčev zalazak s tankom dugačkom cigarom. Šejn je car. Uostalom, to je i ekipa iz Haustora svojevremeno zaključila podižući tom pjesmom cijeli Novi val na neku vestern-metafizičku razinu. 

Kvalitetu vestern-romana koje sam čitao kasnije podigao je Zane Grey nakon kojeg sam polako prešao na krimiće i SF.

Sad kad sam s vama podijelio svoju čitalačku povijest do srednje škole, jasno vam je zašto nikad ne mogu odoljeti naslovu koji u sebi sadrži nešto pustolovno, avanturističko; nešto što obećava pobjedu dobra nad zlim uz svakakve peripetije.

Ovaj sam puta imao samo pet minuta do zatvaranje knjižnice. Za oko mi je odmah zapela knjiga znakovitog naslova Amazona. Otvaranjem predzadnje stranice ugledao sam tipa, pisca Jamesa Rollinsa, kratke razdjeljak frizure u kariranoj košulji. Kako mi je vrijeme istjecalo to me nije spriječilo da posudim knjigu.

Knjiga je ispunila sva moja očekivanja. Od takve knjige očekujem da me zabavi, da me upozna s egzotičnim krajevima, da me nauči nekim stvarima koje do tad nisam znao, da ima elemente trilera, krimića i avanture te vješto utkanu ljubavnu priču. Da, i da neki od dragih likova na kraju pogine, što je isto tako neizbježno koliko i neobjašnjivo. Naučio sam na primjer, da pivo od kasave kojeg proizvode mnoga domorodačka plemena nastaje tako da žene žvaču korijen kasave i pljuju ga u lonac, a enzimi iz sline ubrzavaju fermentacijski proces. Sram te bilo Heinekene što to još nemaš u svojoj ponudi.

James vješto gradi priču sa svim spomenutim elementima. Glavni lik je Nathan Rand, čiji je otac prije četiri godine s čitavom ekspedicijom nestao u dubinama Amazone.  Njega i  ostale članove ekspedicije američka vlada šalje u potragu za legendarnim plemenom Ben Ali kojeg još nitko nije vidio. Ili preživio da priča. Jedan od članova ekspedicije je i žena, Kelly O'Brien, znanstvenica koja se spetlja sa Nathanom. Razlog njihovog slanja u dubine Amazone povratak je jednog od nestalih iz bivše ekspedicije, koji je otišao jednoruk, a vratio se s čudesno izraslom drugom rukom. Takvu tajnu, naravno, žele farmaceutske kompanije koje bi na takvom čudesnom sastojku zaradile milijarde.

Naše junake cijelim putem prate zli genij–znanstvenik Luis i njegova zločesta družina koji im žele ukrasti što god ovi nađu, a onda ih poubijati na što bolniji način. Oni su im još najmanji problem, jer im pleme Ben Ali šalje neka čudna stvorenja poput križanaca između pirana i žaba ili divovskih mesožderskih skakavaca.

Da sad ne duljim sa sadržajem, knjiga je i više nego solidna zabava i preporučam je svakom ljubitelju avanture. Sa ili bez Smokija.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr