Plažna patrola u epizodi: 'Šta čitaš, mala?'

Kad mi je na redakcijskom sastanku sinula ideja za pisanje ovog teksta, pred očima sam imao otprilike ovakvu sliku - "He, he. Sad ću imati super izliku da upadam lijepim curama na plaži. I to s prilično intelektualnom pričom. Jer, hej – budimo realni – ja pišem o tome što se i zbog čega čita na plažama. Čita! Ej! I onda još kad dotična čitateljica otkrije da sam cijeli pametan i načitan i sve... Pa kad je pozovem da navečer zajedno sašijemo dvi litre vina uz priču o lijepoj književnosti, samo nebo je granica." – mislio sam.

U praksi, međutim, nije bilo baš tako. U nekoliko slučajeva to se i dogodilo - barem ovaj prvi dio, do vina nisam stigao ni u jednom slučaju. Preda mnom je bio cijeli niz prepreka. Prva, očita, je činjenica da cure koje mi se ne sviđaju neću navečer zvat na vino. Druga je ta da lijepe cure, ako išta i čitaju, čitaju o ljetovanju Nicky Hilton na Hvaru. Treća, isto očita, jest da žene koje su u društvu svojih životnih suputnika (koji također čitaju), također neću zvat na vino. I tako, na kraju se baš i nisam previše upoznavao sa čitateljicama, ali sam marljivo usporavao pored njih i gledao što čitaju. Neke sam čak i fotografirao (dolje i naslovna). U rasprave sam ulazio samo s ljudima koje poznajem. Pa najbolje da krenemo s njima.

Moja drugarica Sanja iz Beograda pročitala je, vjerovali ili ne, knjigu koju je čitala i jedna Engleskinja na Garden Festu, samo na srpskom – Prva damska detektivska agencija Aleksandra Mek Kol Smita, za koju kaže da je zabavna, jer radi se o "pričama taman za plažu, pročitaš jednu i odeš u more". U njen čik-lit izbor spada i knjiga Svaka za sebe Triše Ešli koju ne bi ni u ludilu čitala „da je nije ponela na more.“ Također kaže da je to knjiga nastala "na talasu Kendis Bušnel, o emancipovanim ženama i da sad ima milion takvih knjiga". Njen treći izbor (na engleskom) je knjiga White Teeth od Zadie Smith. "Super knjiga. To nije klasična knjiga za letovanje, da je staviš preko glave kad dremaš. Govori o nekoliko generacija porodice. Lagana literatura koja se ne bavi laganim temama. Govori o kompleksnim problemima na jednostavan način.", izjavila mi je u mikrofon.

Kad već privatiziram medijski prostor, moram se pohvaliti da imam i super-sestru. Neću sad o njenom CV-ju, samo ću samo reći da je nedavno bila na dvodnevnom tečaju brzog čitanja. I sad, kako to treba vježbati, u knjižnici je uzela četiri knjige (i sve ih je pročitala, na plaži, naravno). Njen izbor bio je (to znam jer sam morao vratiti knjige u knjižnicu): Zsusza Racz, Zaustavite Majku Terezu!, Haruki Murakami, Moj slatki Sputnik, Renato Baretić, Pričaj mi o njoj i Lana Biondić, Život na visokoj peti. Baretića je pročitala i prijateljica mi Lana i kaže da joj je okej, ništa ekstra, ali pitko štivo.

Buljeći u korice knjiga čitača na plaži, uočio sam i bijele kvadrate s barkodovima na nekima od njih, očite pokazatelje da je riječ o knjigama posuđenim u knjižnicama. U Supetru, gdje ljetujem i patroliram plažom, postoji knjižnica. No, na takvom je mjestu da, ukoliko ne znate gdje je, nikad je nećete naći. A ono što sam ja htio reći je da bi naši kulturistički djelatnici, kad bistre o "nedostatku sadržaja" u jadranskim ljetovalištima, mogli razmisliti i o bibliotekama u kojima bi se mogao naći i neki naslov na engleskom, njemačkom i ostalim jezicima. Mogli bi postaviti tu knjižnicu na neko manje zakukuljeno mjesto od ovog supetarskog i eto ti sadržaja.

Od uočenih knjiga jedna me posebno podsjetila na Booksu (mada je očito da na Booksu mislim stalno). Riječ je o P.S. Volim te irske spisateljice Cecilije Ahern, kćeri irskog premijera. Bookse sam se sjetio jer je ona bila odgovor na jedno pitanje u kvizu našem najdražem.

Kako uglavnom idem na istu plažu svaki dan (onu na kojoj ima birtija), neke čitače sam vidio i više puta. Ostao sam sasvim zblanut kad sam otkrio da je jedan, očito pasionirani čitač, prvo pročitao knjigu Jeda Rubenfelda Tumačenje umorstva na hrvatskom, da bi ga dva dana kasnije uočio u istoj pozi s istom knjigom, Interpretation of Murder - na engleskom.

I za kraj – donosim vam popis knjiga koje su imale dovoljno velikim slovima zapisan naslov (ili sam ja bio dovoljno blizu njihovim vlasnicima). Pišem naslove na jezicima na kojima su pisali na koricama, tako da je pohvalno što je veliki broj domaćih čitač(ic)a. A profil čitača na supetarskoj plaži 'Tri mosta' po nekoj aritmetičkoj sredini izgleda ovako - udana zaposlena žena od 40-i-nešto godina u dvodijelnom kostimu na iznajmljenoj ležaljci. Neka vas to ne obeshrabri – to su najbolje godine, te gospođe imaju debelo životno iskustvo za sobom i sigurno znaju što valja. Do čitanja, čitajte popis. Ćao.

Anita Shreve, Težina vode
Patricia Cornwell, Sa sirotinjskog groblja
Ian McEwan, Atonement
Michael Moore, Dude, Where's My Country
Christopher Paolini, Prvorođeni
John Le Carre, Pravi prijatelji
Nedžma, Badem
Alexandre Dumas, Dama s kamelijama
W. Arntz, B. Chasse i M. Vincente, Koji k.... uopće znamo!?
Audrey Niffenegger, Žena vremenskog putnika
Pascal Bruckner, Babilonska vrtoglavica – Kozmopolitizam i mondijalizam
Erlend Loe, Doppler
Neil White, Fallen Idols
Rodi Dojl, Komitmentsi
Ante Tomić, Građanin pokorni
Jane Austen, Pride and Prejudice

Tonči Raić
26.8.2007.