Knjige koje ne podnose ljeto i plažu

Nije tajna da su umjetnička djela u značajnoj mjeri određena podnebljem i klimatskim prilikama u kojima su nastala. Tako su, primjerice, sumorni Begmanovi filmovi logičan produkt podneblja u kojem kućni solariji služe kao nadomjestak suncu, a alkoholizam je najpopularniji način ubijanja vremena do dolaska ljeta. S druge strane,Almodovar i njegove stilizirane sapunice, pune žarkih, toplih boja i nesputane životne energije slave ekstrovertiranost Španjolske, zemlje čiji je slogan 'Everything under the Sun', a zaštitni znak prpošno i namigujuće Miroovo sunce.

Baš kao i Španjolska, Hrvatska ima sunca na izvoz (ideja za Hrvatsku gospodarsku komoru), a uzavrele hrvatske plaže nude okrijepu za naše duše žedne topline: vraćaju nam ono što bi cinici nazvali površnošću, asketi hedonizmom, a autor ovog teksta životnom radošću. No, sunce, more, kokteli svih duginih boja i novootkriveni interes za ljudsku anatomiju nisu apsolutno jamstvo naše psihofizičke revitalizacije.

Zato je tu knjiga, taj ljetni rekvizit koji može itekako pomoći u obnovi joie de vivre koji skriven čuči i u najmrgođenijima od nas. No, pritom valja biti iznimno oprezan. Jer knjiga može imati i suprotan učinak – vratiti nas u začarani krug propitkivanja vlastite ništavnosti i prolaznosti, trajno nas udaljiti od opojnih mirisa i okusa najljepšeg godišnjeg doba.

Idealna ljetna lektira stoga bi trebala odražavati 'ljetno stanje uma', odnosno biti u skladu sa svime onime što su naši stari odlično saželi u frazi 'puštati mozak na pašu'. S druge strane, na godišnjem odmoru trebali bismo se čuvati knjiga koje potiču pretjeranu moždanu aktivnost ili pothranjuju duševna stanja poput melankolije, egzistencijalne tjeskobe ili kroničnog pesimizma. Da, u pravu ste – time smo automatski eliminirali većinu dobrih knjiga ovoga svijeta. Na Booksinoj listi 'nepoželjnih' knjiga za plažu tako ćete pronaći nekoliko klasika svjetske književnosti koje bi vam autor ovog teksta najtoplije preporučio za svako drugo godišnje doba, ali ne i za dugo, toplo ljeto. Kod pakiranja, mirne savjesti na policu vratite sljedeće knjige:

Thomas Mann, Čarobna gora

Ovaj klasik njemačke književnosti preporučamo samo žrtvama lošeg humora sudbine koje su godišnji odmor prisiljene provesti u bolesničkom krevetu s toplomjerom u ustima i dijagnozom progresivne plućne bolesti. Ostali ozbiljno riskiraju da im ovaj maratonski roman čarobno ljeto naglo pretvori u turobno.

Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

Hmm… Tipični hrvatski intelektualac tridesetih godina dvadesetog stoljeća koji zavidi panonskom seljaku na autentičnosti što ju je sam nepovratno izgubio. Sažetak romana - puno jalovih pokušaja da se iz duševnih previranja izmuze koja kapljica životnog smisla; puno tankoćutnosti i živčane nestabilnosti; pokušaj obaranja rekorda u broju grotesknih opisa u hrvatskom romanu… Ukratko, sve ono čega se nipošto ne želite prisjetiti dok vam se (ne, nije fatamorgana) s osmijehom približava zanosna plavuša u bikiniju. Oslobodite joj mjesto na prostirci, a s Filipom i Miroslavom uvijek se možete družiti sljedeće zime u Zagrebu.

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Mrtve duše

Naslov govori sve.

Marcel Proust, U potrazi za izgubljenim vremenom

Pokušaj velikog francuskog pisca da nasamari galopirajuću bolest i stvori djelo koje će njemu samome osigurati vječnost, a svijetu podariti monumentalni spomenik ljudskom duhu. Proustovo je remek-djelo poput rendgenske slike naše duše – najpoznatiji nam svjetski astmatičar s gotovo bolnom preciznošću objašnjava sve ono što nismo u stanju spoznati o sebi samima. I što možda ni ne želimo spoznati. Barem ne na godišnjem odmoru. Osim toga, Proustove se knjige čitaju iznimno sporo. Naime, svaka vam se rečenica čini vrijednom zapisivanja u dnevnik omiljenih citata i svaka vas tjera na razmišljanje. Suprotno Descartesovom uvjerenju, misliti ne znači uvijek ‘biti’, a pogotovo ne ‘biti na pravom mjestu’. A ne biti na pravom mjestu znači propuštati stvari, pa vam se tako lako može dogoditi da tragajući za izgubljenim vremenom propustite ljeto svog života.

Sylvia Plath, Pjesme

(…) Pritiskivač za papire,
Moje lice bezlično, fino
Židovsko platno.

Oljušti ubrus,
O moj neprijatelju,
Da li užasavam? –

Nos, očne duplje, cijelo zubalo?
Zadah će
Nestati u jednom danu.

Uskoro, uskoro meso
Što ga je grobna tama pojela bit će
Odomaćeno na meni (…)

Pametnome dosta.

Michael Cunningham, Sati

Odličan, ali vrlo depresivan roman koji opisuje unutarnji svijet Virginije Woolf, te paralelno veze priču o dvije žene čije su sudbine na neobičan način isprepletene sa sudbinom slavne književnice. Za potrebe ovog članka dovoljno je napomenuti kako je Virginia Woolf okončala svoj život utopivši se u rijeci (što je mačji kašalj u usporedbi sa samoubojstvom Sylvije Plath, poslije kojeg pojam ‘pećnica’ više nikad neće pobuđivati samo ugodne asocijacije). Cunninghamov roman između ostalog poručuje i da sreća nije trajno stanje, već nešto što se mjeri minutama i satima. Drugim riječima, iznenadni trenuci unutarnjeg mira i zadovoljstva, koje sami sebi tumačimo kao uvertiru u dugo iščekivano razdoblje sreće, zapravo su ‘all that we can get’. Ljeto na plaži je možda zapravo samo to - predjelo za obrok koji nikad nećemo okusiti. No, stalno podsjećanje na tu činjenicu graniči s mazohizmom, zar ne?

Jean Paul Sartre, Mučnina

Monsieur Jean Paul glavni je literarni krivac za popularizaciju pojma ‘egzistencijalna tjeskoba’ koji je, čini se, bespovratno obilježio (cinici bi ovaj put rekli ‘okužio’) svjetsku umjetnost. Danas većina knjiga, kazališnih predstava i drugih oblika ljudskog kreativnog izražavanja prikazuje ‘egzistencijalnu tjeskobu suvremenog čovjeka’. Ova vrsta tjeskobe pojednostavljeno se može opisati kao stanje u kojem stvarnost gubi svoje oštre konture; u kojem mirisi, boje i okusi gube svoju izvornu kvalitetu i postaju tek mučni podsjetnici na osjetilne podražaje koji više do nas ne mogu doprijeti. Ako želite doznati nešto više o ovom specifičnom duševnom stanju, koje je u psihijatriji još poznato i kao ‘derealizacija’ ili ‘depersonalizacija’, Sartre je odlična referenca. Naša je pak dužnost upozoriti vas da se čitanje ‘Mučnine’ na plaži lako može pretvoriti u proživljavanje nightmare verzije ljeta, lišene svega onoga zbog čega ovo godišnje doba toliko volimo. Po mogućnosti izbjegavati u širokom luku.

Ne konzumirati. Bez obzira na godišnje doba, mjesto rođenja, spol, starost, stupanj obrazovanja i životna uvjerenja.

Domagoj Rogulj